Allah je staro davalo

 
Snivao neki tevećelija (siromašni čovjek) kako u snu kolje svoju jedinu kravu za kurban. Na san ne bi ni obratio pažnju da isto ne sanja i druge pa i treće noći. To mu se učini nekim išaretom (predznakom) na Allahovu volju pa odluči da postupi po odsanjanom. Dugo ga je žena ilačući odvraćala od nauma, vjerujući da su mu šejtani zavrtili mozak, ali božiji rob bijaše uporan u svojoj odluci te se ona na kraju umori i odustane od odgovaranja. Sa nožem u ruci tevećelija uđe u štalu i čim kroči ka kravi kad ono iznenada diže se na sred podruma veliki plamen, kao da je džehenemska vatra izbila iz zemlje a onda netragom nestade.

Pribravši se od iznenađenja i straha siromah se sjeti priča o čudesnom nuru (svjetlosti), koji je izbijao na mjestima gdje je zakopano blago i dukati, pa nož zabode u zemlju i njime ucrta oko sebe i tog mjesta, gdje izbi plamen, veliki krug. Istog trena optoči se zemlja i on počne kopati. Nakon nekog vremena pojaviše se dukati, žuti kao odbljesak akšamskog Sunca niz vijugavu Kladušnicu. Želja ga povuče da ih dodirne ali sjeti se sna. - Oh, da, zausti u sebi, mora se zaklati krava. U tom trenu ushićenja pogleda u svoju ljubimicu koja ga je sve ove godine vjerno pratila i hranila, i srce mu zadrhta a suze potekoše niz staro lice. - Allah je i moj i tvoj Gospodar, njegova se volja mora poštovati, reče tihim glasom i zagrli svoju kravu. Božije je da stvara i rastvara, i neće ni list na zemlju pasti a da On to ne dozvoli, znam da hajvan ne zna halaliti ali tebe molim cijelim svojim džanom (dušom) da mi halališ.

U ime Allaha je zakla za kurban a krvlju poškropi blagodarno mjesto. Onda izvadi dukate iz zemlje i dozove svoju hanumu te joj sve ispropovijeda na što ona radosna i zatečena tim divnim prizorom stade zahvaljivati Bogu na milosti koju im je podario. - Allah je staro davalo, reče starac držeći pune šake dukata. Njihovoj sreći nije bilo kraja. Kravlje meso podijeliše po selu i poneki dukat najsiromašnijima a ostatak ostaviše sebi da imaju od čega živjeti na miru do smrti.

preuzeto sa: www.etno-bih.blogspot.com

Kako je zmija spasila sav živi svijet

Zmija je među bošnjačkim narodom od davnina smatrana spasiteljicom ljudskog roda, o čemu svjedoči ova kratka priča. U nemirno vrijeme dok je vladao sveopći potop a sve živo se sklonilo u unutrašnjost Nojine arke dani i noći su prolazili u strahu i strpnji šta će se zbiti. Čak su i divlje zvijeri bile toliko uplašene da nisu ni pomišljale da naude onim slabijim, njihova okrutnost je nestala a svim dušama vladala je ista misao - nada u spas. No, samo jedna životinja među svima nije dijelila niti strah a ni nadu, njome je vladalo zlo i sebičnost. Bio je to miš. Vodeći se samo svojim željama i potrebama miš je počeo grickati dno Arke, niti na tren ne pomišljajući kako time dovodi u direktnu opasnost sve živo u njoj. Na sreću, u zadnji momenat opazila ga je zmija i shvativši kakva se katastrofa sprema naglo skoči i proguta miša te se sklupča na mjestu koje je provrtio kako bi spriječila svojim tijelom moguće nadiranje vode. Od tada, vjeruje se u Velikoj Kladušu, nije grijehota ubiti miša ni sa pastekije dok se klanja.


Šejtan i žena

Jednom davno živjeli muž i žena, koji su se stalno nadmudrivali želeći jedno drugom dokazati koje je od njih dvoje pametnije i snalažljivije. Niti jedno nije u svom ludom naumu htjelo popustiti drugom, i to njihovo mudrovanje trajalo bi ko zna koliko unedogled da se muž jednog dana ne dosjeti smione ideje. Predloži kako bi bilo najbolje da se takmiče u tome ko će uspijeti nagovoriti šejtana da uđe u praznu tikvu i zatvori ga u njoj.

- Šejtan je lažljiv i smutljiv, njega niko ne može prevariti, pa ko uspije najpametniji je, reče muž svojoj ženi.

U tom skoro nemogućem zadatku prvi se oprobao muž cijeli dan pokušavajući na sve načine šejtana obmanuti i prevariti. Kumio ga je, obećavao brda i doline, no, bez uspjeha. Dođe i noć te se on umori pa diže ruke od toga. Žena mu se nasmije i uze tikvu u ruku, pogleda u njenu unutrašnjost pa se započe čuditi razgoračenih očiju, uzdišući i smješkajući se nečem što samo ona vidi. Šejtanu to odmah probudi znatiželju ali ne htjedne reagirati čekajući da ga žena, kao njen muž, počne nagovarati da uđe. Ali žena niti ne pogleda u pravcu šejtana nego zureći u otvor tikve nastavi se čuditi primičući tikvu desnom oku, kako bi još bolje vidjela ono što kod nje izaziva toliko čuđenje. Šejtan sada već vidno nervozan i pun radoznalosti, ne mogavši više izdržati, upita ženu čemu se ona toliko čudi a ona mu nešto na brzinu promrmlja i nastavi se dalje čuditi i smješkati tikvi. To ga razljuti pa se prodere na nju a žena se okrene i reče šejtanu umilnim glasom:

- Bilo bi najbolje, veliki i moćni šejtanu, da sami uđete i pogledate, jer ja ovako jadna, neuka sirotica - poče se žena meluniti (pretvarati, glumiti) -  i da hoću ne bi znala opisati kakvo se to divno čudo nalazi u njoj. A vi ste, dragi moj šejtanu, toliko razboriti i nadaleko pametni pa ćete odmah znati o čemu se radi.

Na te riječi on se oholo nasmiješi te joj odgovori kako se slaže sa tom besjedom, pošto bena poput nje i ne zna ništa bolje nego li se samo smijati i buljiti k'o tele u šarena vrata, pa je najbolje da on to sam izbliza pogleda. Čim je to izgovorio šejtan, ne mogavši više trpiti svoju radoznalost,  pohita i zavuče se u tikvu a žena je za njim brzo zatvori i tako odnese pobjedu u ovoj teškoj opkladi. Od tog vremena narod vjeruje da su žena i šejtan jedno te isto - oboje se služe laganjem i zavođenjem da ispune svoju volju.

Crvena kiša

Stariji su mladima običavali pričati legendu o crvenoj kiši kako bi ih zaplašili od bilo kakve pomisli na rodbinsko mješanje. Po toj legendi na dan kada su se vjenčali brat i sestra zbog velikog grijeha sa neba je padala crvena, krvava kiša. Toliki je to grijeh kod Boga.

Kada se studioznije analizira ova kratka priča jasno je da ona spada u takozvane tabu-predaje koje slušaoca jasno upozoravaju da se ne smije kršiti neko od drevnih pravila, u ovom slučaju mješanje krvi između rođaka,"po božijem zakonu", što je savršeno dobro dočarano u prizoru krvave kiše koja pada sa neba.


Zašto je žensko kokošije pameti

Kad je Allah stvarao prve ljude previše se zanio oblikujući Adema da mu je darovao svu pamet te nije imao šta staviti u glavu Havi. Razmišljajući se šta da učini ugledao je kokoš, koja je upravu tu prolazila, pa se dosjetio da izvadi malo njene pameti i stavi u glavu Have. I od tada se vjeruje da je svako žensko kokošije pameti, jer da je drugačije nijedna žena ne bi, navodno, htjela roditi dijete zbog svih muka koji prate porod. U narodu se isto kaže da je žensko uvijek bezobraznije, bez stida, od muška.


Did Adže

U priči o tri brata navodi se kako je jednom živio stari otac sa tri sina. Pošto nisu imali majke svaki dan je otac ostavljao jednog sina kod kuće da napravi ručak da bi imali što jesti kada se vrate sa oranja. Prvo jutro ostao je kod kuće najstariji sin. Kada su se popodne njegov otac i braća vratili kući kako bi ručali zatekli su praznu sofru. Na očevo pitanje "Gdje je ručak?" sin mu odgovori: "Došao je Adže bijele brade jašući na horozu i odnio jelo". Sutradan otac ostavi drugog sina, ovaj put onog srednjeg, kod kuće sa zadatkom da im skuha ručak a oni odoše da oru. Međutim, ponovi se isti slučaj kao i prethodnog dana. Treće jutro ostade najmlađi sin kod kuće. Znajući da će doći did Adže stade razmišljati što da učini i sjeti se. Zgotovivši ručak iziđe van i presavije mlado drvo i rascjepi ga po sredini. Ne prođe puno vremena kad eto li dida Adže na svom pijetlu. Čim ga spazi najmlađi sin ga zamoli da mu pomogne pridržati stablo na što on pristade ništa ne sumnjajući. Odmah što did Adže rukama prihvati stablo najmlađi sin mu uhvati bradu i ugura je u rascjepljeno drvo te zaveza a onda pusti drvo i did Adže se objesi od njega zapomažući od bola.
Osim što je spasio ručak sin je od dida Adže u zamjenu za oslobađanje saznao o ulazu u donji svijet, kroz čatrnju, gdje veliki zmaj drži zatočenom lijepu djevojku. I tu počinje odiseja mladog junaka koji u potrazi za ljubavlju, poput grčkog Orfeja, silazi u sepetu u podzemlje, suočava se sa bratskom zavišću no ipak pokazuje veliko, hrabro srce i svojom plemenitošću izvojeva pobjedu nad strašnom aždahom.

Did Adže u predajama poznaje mnoge tajne od kojih je jedna i ulaz u donji svijet. No, ni jednu tajnu ne želi nikom reći osim ukoliko se lukavstvom ne natjera na to. Po narodnim kazivanjima o ovom mističnom stvorenju saznajemo da je osim patuljastog rasta i duge bijele brade, koja i danas važi kao simbol velike mudrosti, ovaj krajiški duh ima nemirnu, veselu narav i sklonost ka proždrljivosti. U jednoj dječijoj pjesmici kaže se: "Evo dida Adže bijele brade, crnih nogu što dobro trčati mogu!". Tom pjesmicom se plaše nemirna djeca, kako bi bila mirna i poslušna, nadopunjujući je izjavama "Evo dida Adže pod krevetom, čuje se iza ormana, eto ga na tavanu....". Narod smatra da did Adže živi u šumi pošto većina izjava kojim se plaše djeca govori o tome: "Doći će did Adže i odnijet će te u šumu!", itd.


Putru vabiš, sa Putrom se daviš


U Velikoj Kladuši i Cazinu tradicionalno su se kroz generacije, sa koljena na koljeno, pripovijedale priče o Didu i Babi, koje su uglavnom sadržajno kratke ali humoristične zgode narodu veoma omiljenih likova. U jednoj od njih, koju sam upamtio po kazivanju rahmetli majke, Baba je čekajući Dida da se vrati iz čaršije zaklala kokoš u namjeri da je ispeče i zgotovi ručak. To je i učinila te, kako bi se što prije ohladilo meso, Baba je pečenu kokoš stavila na niski prozor. Miris pečene piletine domamio je odnekud gladnu kuju po imenu Putra i ona ugrabi meso i pojede ga. Shvativši šta se dogodilo Baba u ljutnji uhvati kuju te nju ispeče Didu za ručak. Meso onda raskomada na manje komade i poslaže po pečenoj maslenici. Nedugo zatim dođe i Did te sjede za sofru da jede. Pomalo ga je čudilo zašto jede sam, kada inače uvijek jedu zajedno, ali Baba ga uvjeri da je od jutra nešto boli stomak pa i nije gladna. Taj odgovor je zadovoljio Dida te on u miru započe sa objedom. Kako su vrata od kuće bila otvorena, Did je svaki put iz navike, kada bi pojeo neki komad mesa, bacio oglođanu kost napolje, u dvorište, kuji koja je znala redovito dolaziti po ostatke hrane. Kad bi god bacio koju kost povikao bi: "Evo ti, Putra, kosti!" čudeći se pri tome da nema kuje, koja se, inače, stalno običavala motati oko kuće, nadajući se nekakvoj hrani. No, svaki put kad bi Did bacio kost van Baba bi ne mogavši ostati sabrana i ozbiljna tiho, onako više za sebe, ponavljala: "Putru vabiš, Putrom se daviš!".
No, znajte da ni Did nije ostao dužan Babi za njenu podvalu pa je smislio način da joj se osveti naredivši joj da mu sa izvora donese vode u situ, ali o tome nekom drugom prilikom.

Did i Baba su nazivi za bogumilskog svećenika i njegovu ženu, te stoga i ne treba čuditi kako su priče o njima bile jako omiljene među narodom. U folklornim predajama sjeverozapadne Bosne poznati su i određeni Didovi poput Dida Adže, mitološkog lika, inače malenog čovječuljka koji jaše na pijetlu, a za kojeg su vezane razne priče. Osim toga, u narodnom kalendaru BiH periodi od sedam dana posvećeni su Babi, od 14.03-21.03 i Didu, od 21.03-28.03. Dok se za Babu kazuje u bošnjačkom narodu kako je hirovita i ćudljiva za Dida, po imenu Grgo, veli se da je milostiviji „jer dok on traje mogu se početi sijati krompiri“.



Ilirska naušnica pronađena 1940.godine u Velikoj Kladuši

Narodna vjerovanja i običaji iz Velike Kladuše

Svaki kraj i regija ima svoja vjerovanja i običaje koji su najbolji odraz razmišljanja i tradicije tomošnjih ljudi. Svi smo odrasli sa njima i ona nas cio život prate najčešće kao uspomena na djetinjstvo, roditelje ili neke druge pretke. Narodna vjerovanja su bila i svojevrsni obrazac življenja i ponašanja u prošlosti te i zbog toga predstavljaju neprocjenjivu kulturnu baštinu bošnjačkog naroda. Nafaka i berićet Ko se rodio četvrtkom tome nikad odjeća ne može dugo ostati nepoderana ili neuprljana. U mlijeku od pomužene krave nema berićeta ako ga se malo iz posude ne vrati nazad kravi. To se radi tako da se malo mlijeka ulije u ruku i sa njom se uz kravina leđa potare do glave, da ide uz brdo odnosno u napredak. Na Jurjevo je dobro radi berićeta zaklati kokoš u onoj familiji u kojoj ima ukućan čije ime počinje slovom A. Da je kuća sretna u novcu treba u blizini kuće saditi neven ili, još bolje, u saksiji, u koju ćete staviti tri metalna novčića, ispod korijena nevena i držati je na prozoru. Novac nikad ne valja stavljati na golo mjesto ili površinu da ga ne bi uzmanjkalo. Kad neko slučajno dođe u kuću dok ukućani piju kahvu ili ručaju gostu se kaže da je sa nafakom odnosno da je sretan. Da nova kuća bude sretna i berićetna treba na onom mjestu gdje se misle ulazna vrata zaklati mladog ovna. Nekad prije nego bi se povela krava na stočnu pijacu da se proda, domaćica bi je udarila nekoliko puta grabljama ponavljajući: koliko zubaca toliko kupaca". Da u kući nema nervoze i trzavica treba ugrijati džezvu za kahvu na šporetu, poklopiti je tanjurićem i tako ostaviti tri minute a onda u džezvu staviti mljevene kahve, promješati "da pusti miris" i onda naliti vruće vode. Ta se kahva zove rahatluk kahva. Sretnim se smatra ako prvo dijete u braku bude žensko dok bude li sin neko od roditelja umrijet će prije vremena tojest sin će mu oduzeti bar minutu života od onog suđenog.

O djeci

 U Velikoj Kladuši se kaže kako matera ima od devet vrsta. Isto se kaže da je djeci majka od zemlje a majci djeca od srca.

Veliki je sevap pomilovati siroče. Narod kaže da ni Sunce ne bi sijalo na nebu da nema siročadi. Od siročad se insan može najviše ogriješiti.

U prvih 40 dana kad se dijete začne u utrobi Allah mu odredi sudbinu i cio život.

Ne valja da trudnica vadi zube, biće joj dijete katil (lopov).

Kad porodilja ne može da se porodi neko iz familije treba uz Bismilet rukama iznad nje rascijepiti vile.

Vjeruje se ako žena rodi kćer petkom da će ih roditi još pet.

Kad malo dijete kihne kaže se:" pis mace, zdrava djeca!"

Da bi dijete brže prohodalo traži se djevojčica kojoj je otac umro prije njenog rođenja "nije upamtila svog oca" pa se darivala.

Kad djetetu sporo rastu zubi njegovi roditelji ne žele više imati djece.

Kad malo dijete dobije krupu majka mu tri puta provuče mačji rep između usana i krupa će nestati.

Kada se dijete rodi majka mu stavi ekser u bešiku pa mu džini neće moći nauditi.

Dijete će biti plašljivo ako ga mati nakon poroda zamota u dimije.

Dijete ako je kovrčave kose bit će nagle naravi (ljutito).

Dojilja može izgubiti mlijeko u grudima ako joj padne kap mlijeka na pod pa ona ili neko drugi nagazi na nju ili ako je neko gleda dok doji dijete (urok) a ko nije član familije. Ako se to dogodi onda ona treba da tri puta sebi skuha trahane stare tri godine i pojede je pa će joj se mlijeko vratiti nazad.

Ako žena u prvih 40 dana nakon poroda izgubi mlijeko u dojkama, onda ona treba tri puta ponoviti molitvu Ihlas i svaki put reći Allahu akbar između ponavljanja sure. Zatim se nalije u posudu svježeg kravljeg mlijeka i stavi na šporet te čim provre u mlijeko se stavi malo soli ili šećera i dok umače koru kruha u njega, koji jede, žena govori:" Kako ovo mlijeko vrilo, tako i u meni mlijeko vrilo". Ovaj ritual ponovi još koji put dok joj se mlijeko potpuno ne vrati.

Nakon suneta dječaku se obavezno mora saliti straha ili zrno.

O ljubavi

 Onaj ko rastavi muža i ženu učinio je tako veliki grijeh koji ne može skinuti sa sebe ni kad bi sagradio devet džamija.

Ako pri prvom susretu (upoznavanju) sa momkom djevojka drhti ili se nešto prolije ili razbije tada vjeruje se da će se to dvoje zavoliti i vjenčati.

Kad momak prvi put ide na sastanak sa djevojkom treba je nagaziti nogom (učepiti) da bi uvijek bilo onako kako on kaže.

Ako djevojka ili momak piju kahvu iz okrnjene šoljice stupit će u brak sa udovcem ili udovicom.

Ko sjedi na rubu stola neće se oženiti.

Ko pjeva dok jede imat će psihički nestabilnog bračnog partnera.

Kojoj ženi često vrije kahva dok je kuha to je siguran znak da je njen muž voli.

Za osobe koje su kao djeca voljele pse i mačke vjeruje se da će biti vjerni i zaljubljeni u svoje supružnike.

Falanje

Ne valja falati (gatati) na prazno, jer se odfalano neće ostvariti, ali ni određivati koliko da se da. Za falanje se daje koliko se može i koliko je od srca.

Kad pođeš faladžiji ili faladžinici ne valja govoriti nikom kuda si pošao jer ti se neće ništa ostvariti. Isto vrijedi i kad se pođe hodži ili stravaruši.

Da djevojka sazna voli li je momak ona pred spavanje prouči po sedam puta Fatihu, Ihlas i Rabijesir. Onda preda selam i iziđe napolje te gledajući netremice u najsjajniju zvijezdu na nebu devet puta ponovi:" reci zvijezdo ko me voli, reci zvijezdo je li to onaj koga ja volim?" Potom se vrati u kuću i legne u postelju. Ako te noći usnije lik tog mladića to je pouzdan znak da joj je ljubav uzvraćena.

Uoči Bajrama djevojka pogleda u neku zvijezdu na vedrom nebu i devet puta kaže:" kaži mi zvijezdo ko me voli?" Odmah iza toga ode na spavanje a prije nego li zaspi prouči suru Ihlas. Te noći sanjat će onog ko prema njoj gaji nježne osjećaje.

Ko poljubi tri puta mrtvu majku ona će mu dolaziti na san svaki put kad se bude trebalo desiti nešto loše kao upozorenje.

Kad iz kućne vatre frcaju iskrice biće uskoro svatova.

Ko pri okopavanju kukuruza naiđe na bijeli kukuruz dobiće uskoro pismo.

Da djevojka sazna za koga će se udati uoči Jurjeva ravnomjerno podreže tri lukova pera u bašči i imenuje ih - momak, oženjen i udovac. Ono pero luka koje do sutradan najviše izraste otkriva joj odgovor.

Znak lijepe i duge jeseni su rascvjetale jagode početkom jeseni.

Kad ima kapljica rose po lišću drveća i kad se Sunce visoko digne na nebu, to je znak da će u narodu biti veliki suza - desiće se neka tragedija.

Vjeruje se da će se kijamet zbiti utorkom pa narod misli da hodža utorkom ikindiju uči brže od straha.

Svakih 40 godina se "čisti" Zemlja pa se onda po vjerovanju tada dešava rat ili velika prirodna katastrofa.

Stari ljudi su tvrdili da kad svijetom zavlada ženski džin (od kraja prošlog vijeka) naš (bošnjački) narod će se raseliti po svijetu i da ćemo jedni drugi biti željni da vidimo. Dok je vladao muški džin svijetom bilo je bolje, tvrde stari.

Kad voda za kahvu neće da provre brzo na šporetu kaže se da čeka nekog da dođe u kuću.

Kad pri usipanju pržene kahve u mlin slučajno ostane rasutih zrna po stolu ili podu to je sigurni znak skorašnjih gostiju. Koliko zrna - toliko gostiju.

Kada prilikom pospremanja kašika nakon ručka na sofri ostane slučajno koja znak je smrti u rodbini.

Kad se nekom štuca sitom onda o njemu priča prijatelj a ako se štuca gladnom o toj osobi priča njen hasum (neprijatelj).

Kad se trese posuda na plehu šporeta najavljuje skorašnje goste kao i kad se pokida juhka prilikom razvijanja na sofri.

Kad dvije osobe u razgovoru istovremeno kažu isto nekoj od njih uskoro dolaze gosti.

Kad svraka kreči u dvorištu dolazi gost. Okrene li rep kući dok kreči onda će doći žensko a bude li okrenuta glava onda muško.

Pojavi li se žaba pred ulaznim vratima kuće neko na tu kuću čara i šalje zlo.

Začuje li se ptica Meknjača navečer neko će iz okoline ubrzo umrijeti.

Sa mladim listovima bokvice gatalo se u namjeri da se sazna broj brakova ili čak ocijene iz nekog školskog predmeta. Prije nego bi se iščupao list iz zemlje postavilo bi se pitanje, na primjer, koliko ću se puta oženiti? Odgovor se saznavao brojeći tanke žilice koje su izvirivale iz iščupanog dijela lista.

Koliko neka osoba ima linija ili brazdi po čelu toliko ima mogućnosti da se u životu uda ili oženi.

Sihiri, uroci i basme

 Za basmu se vjeruje da hoda po cijelom dunjajluku. U Velikoj Kladuši se kaže da postoji jedna posebno moćna basma na kojoj stoji cio svijet. Kad bi neki čovjek uspio saznati njen tekst i izgovoriti je postao bi vladar cijele zemaljske kugle.

Da momak ludo zavoli djevojku ona mu u kahvu kane tri kapljice krvi iz malog prsta desne ruke i prouči tri puta naopako Kulhuvelahu.

Da bi se neko obenđijo treba mu izvući končić iz odjeće i zapaliti ga učeći tri puta kulhuvelahu naopako.

Čarke djeluju dok se ne mjeni Mjesec ili 40 dana pa se moraju praviti nove. Ima i onih koje se ponavljaju svaki šest mjeseci ili svake godine.

Da se sazna ko ti gradi (pravi) čarke u noći mjesečeve mijene odvuče se zubača na raskršće i okrene se naopako govoreći: " Ko mi čarke gradio na zubaču se nasadio!", onda se malo odmakne u stranu i čeka ko će doći.

Da ti niko ne može napraviti čarke niti te ureći na vidljivi dio odjeće se zakači špenga, okrenuta glavom na dolje.

Da muž prestane tući i zlostavljati ženu ona treba da poprijeko njega, dok on spava, baci šaku zemlje sa mezara.

Kad se useli u novu kuću sa šakom soli se protrlja kućni prag, da niko ne bi mogao praviti zlo na kuću.

Uroci se sa djece skidaju tako da se sa sedefila otkinu tri, četiri lista i bace u posudu sa vodom. Onda se zapale uz Euzubilet tri šibice i ugase u toj vodi pa se njome umije osoba koja boluje od uroka.

Ako je dijete urečeno pa bez razloga puno plače, majka ga odmah nosi u kupatilo i sebi ulije u usta malo vode. Dok drži vodu u ustima, u mislima prouči Euzubilet, zatim desnu ruku stavi ispod desne noge o pljune u šaku onu vodu iz usta. Rukom tada obriše dijetetu lice, niz ruke i noge pa će urok nestati.

Žena dok muze kravu izbjegava bilo kakav razgovor sa drugom osobom u strahu da ne urekne kravu.

Kada bi mlijeko često zagorijevalo na šporetu sumnjalo se u urok. Da bi se on otklonio na pleh šporeta se stavljao fasligan i ćabarske trave posuti šećerom.

Hamajlija protiv sihira je 9 zrna pšenice, komadić gloga i tisovine te malo olova. Sve to se stavi u crvenu tkanini i zašije te nosi stalno uza se.

Prema narodnoj predaji Mujo Hrnjica je uza se nosio hamajliju od devet zrna pšenice koja su ga čuvala od svakog zla. To su saznali njegovi neprijatelji i ukrali mu hamajliju dan prije pogibije.

Kad se pođe na put ulije se u usta malo vode, i u mislima se prouči sura Felek, a onda se ta voda ispljune na desnu stranu. Ako se tako napravi putovanje će biti sretno i bez opasnosti. Muškarci prouče Felek a žene Nas.

O životinjama

 Svaka kuća ima svoju zmiju čuvaricu, koja se ne smije ubiti. Ovo je jedno od drevnih vjerovanja naših ilirskih predaka koje se zadržalo u svijesti naroda.

Zmiju je u proljeće prvi put dobro vidjet živu jer to garantira da ćete cijele godine biti puni snage i zdravlja.

Ne valja držati gavrana u ruci jer od toga opada kosa.

Kukavicu nikad ne treba zvati tako već uvijek pjevačica, jer ona po tvrdnji naroda, na naziv kukavica odgovori - "kukala ti majka!"

Da kokoši bolje nose jaja umijesili bi se brabonjci divljeg zeca sa zrnevljem i prosipali pred njih da ih pojedu.

Ne valja držati gavrana u ruci jer od toga opada kosa.

Za sovu se vjeruje da poznaje devet jezika. U prošlosti narod je navečer obavezno zatvarao badžu na krovu zbog straha da u kuću ne uleti sova jer bi tada, navodno, sve živo pomrlo u njoj.

U mlijeku od pomužene krave nema berićeta ako ga se malo iz posude ne vrati nazad kravi. To se radi tako da se malo mlijeka ulije u ruku i sa njom se uz kravina leđa potare do glave, da ide uz brdo odnosno u napredak.

Koga zaboli utorkom

 Kad nekog stalno boli glava ili ga muči nesanica treba uz Euzubilet oko glave, za suncem, tri puta obnijeti kakve sadake i dati je sirotinji.

Kada nekom jedna kragna košulje viri van iz odjeće, a druga ne, vjeruje se da je ta osoba zaljubljena u nekog.

U Velikoj Kladuši se tvrdi kako nikad nije bilo vodenog ili drvenog prosjaka pošto stari ljudi vele da je ogrijeva i vode oduvijek bilo.

Ne valja spavati sa čarapa na nogama, možeš se razboliti.

Ne valja pisati ili crtati kemijskom olovkom po koži tijela, jer ako se razboliš, nećeš se lako moći izliječiti.

Kad se u kući zateknu tri osobe istog imena mora se napraviti halva.

Nagaziti se može na pasji ili mačji izmet, to se naziva sugreb, od čega se neki dio tijela ospe crvenilom i svrbežom. Liječenje se vrši tako da se oboljelo mjesto potare korom kruha i da psu da pojede.

Kad dijete ima padavicu otac treba nabaviti mladog crnog ovna bez ijedne bijele dlake i otići sa njim i bolesnim djetetom na raskršće. Tu na raskršću treba iznenada da obori dijete na zemlju i stavi mu nož uz vrat kao da će ga zaklati, kako bi ono od straha zadrhtalo, a odmah zatim otac tim nožem zakolje ovna. Meso zaklanog ovna ne smije se jesti nego se raskomada i baci niz rijeku a koža se ostavi da na njoj dijete spava sve dok ne ozdravi.

Ko umre uoči ili na utorak ili subotu biće na onom svijetu odvučen i mučen od strane džina.

U novu kuću se prvo unese sofra, oklagija i kruh te obavezno pijetao, koji treba da prenoći u kući, a sutra se zakolje i podijeli meso u tri kuće.

Hasuma (neprijatelja) uvijek treba pogledati kroz gaće i reći: ne bio ja u tvojim gaćama nego ti u mojim".

Da u kuću 40 dana ne mogu ni džini ni sihiri treba kuću okaditi sa korjenom omana, stručkom ćabarske trave i na vrh prsta mljevene kahve i šećera.

Ne valja raditi ništa po kući ili polju dok hodža uči Ezan, jer samo tada prestanu muke onih u džehenemu.

Jurjevo su stari Kladuščani zvali Mijena, zbog toga što je ono označavalo kraj zime i početak ljeta.

Kome dobro napreduju paprike u bašči taj je lažljiv.

Mrtvima je najbolje učiti uoči ponedjeljka i petka. Što se prouči mora se halaliti. Kad se ide na mezar učiti prouči se Fatiha ( na kraju se doda: "halal proučeno, laka ti crna zemlja i vječni rahmet") i tri puta se preko mezara prebaci po šaka zemlje.

Ko se boji groma i grmljavine treba jesti zagorite koruze.

Ko ima bradavica po rukama treba iz nečije kuće ukrasti soli i protrljati njome po bradavicama pa će uskoro nestati.

Kad grije Sunce a pada kiša treba stati ispod strehe kuće ili uza zid, proučiti Fatihu i Ihlas i pomisliti neku želju.

Kad se po prvi put ugleda mladi Mjesec treba reći " mašallah, vidi mladog Mjeseca!" To se radi zbog toga što se vjeruje kako se mlađak može ureći.

Kad se vidi mladi Mjesec treba gledajući neprestano u njega tri puta proučiti suru Fatihu i zamisliti želju.

Kad se vidi mladi Mjesec žene iziđu napolje i držeći raširene ruke u visino grudi prouče tri puta Amentu bilahi i to namjene na zdravlje svoje djece.

Ko se smije petkom plakat će subotom.

Oko akšama ne valja ništa predomećati iz ruke u ruku.

Prije svakog puta treba proučiti po tri puta suru Fatihu i Ihlas pa puhnuti nizase. Imat ćeš onda sretno i sigurno putovanje.

Pred putovanje dobro je prevrnuti naopako neki komad odjeće na sebi "da budeš od jedne pameti".

Kad pijanac umre sa flašom u rukama ili ostane alkoholnog pića poslije njegove smrti, popije li to piće neki drugi alkoholičar ogadit će mu se i prestat će piti alkohol.

Da bi kosa brže rasla i bila jakog korijena na mladu nedjelju, prije izlaska Sunca, treba uz Euzubilet, odsjeći na tri mjesta po pramen kose i baciti je pod mlado stablo dunje.

Nokte ne valja sjeći u tuđoj kući. Ako se već moraju sjeći onda treba za dozvolu upitat nekog iz te kuće.

Ne valja nokte sjeći u akšam da se ne ograjiše.

Da bi nokti rasli brže treba ih sjeći sajmenim danom a sporije petkom.

Svrbi li te jezik nego te ogovara. Da prestane treba pljunuti tri puta u vatru i svaki put reći:" Ko baje u guzicu staje!"

Prije odlaska na veliki put sevap je obići sav svoj posjed.

Veliki sevap je dati pare za kopanje ili uređivanje bunara kao i nasipanje puta.

Kukuruzi se u proljeće siju onda kad se počne oglašavati žaba, jer tad je dovoljno otoplilo.

Trešnja je ptičije drvo čijim se one plodovima najviše vole hraniti. Zato se kaže: "ne diraj ptičiju nafaku jer možeš nastadati!", odnosno ko se penje na trešnju može lako i pasti te se povrijediti.

Kad za vrijeme ručka gost krene svojoj kući, domaćica, čim on iziđe, okrene sofru ili tepsiju vratima, onim dijelom na kom ima hrane, kako bi berićet ostao u kući.

Ne valja vraćati prazan tanjur ili čanu (zdjelu) u kome je neko iz komšiluka donio sir ili mlijeko već se u tanjur stavi bar malo soli, ako nema ništa drugo, jer nju svako ima, a da se njome osoli stoka. To je za sevap.

Kupus se kiseli u danima nakon punog Mjeseca, ali nikako u zadnjoj lunarnoj fazi. Na pod bureta u kojem se stavlja kupus stavi se grančica kupine pa se kupus neće kvariti.

Luk nikada ne valja sijati prije podne već uvijek popodne pa se neće puno kvariti i gnjiti.

Luk u bašči treba kopati "kad Mjesec zastarči", odnosno kad prođe Uštap.

Masirače se siju srijedom. U posudu sa špicama stavi se malo kukuruznog brašna "da budu žute" te malo šećera - "da budu slatke". Kome se odneda u masiračama treba prilikom njihovog sijanja čučnuti a sjeme okrenuti naopako i tako zasijati.

Da bi krompiri bili krupni i jedri siju se četvrtkom. Ako bi neko upitao zašto ih siješ četvrtkom ne smije se reći da bi bili jedri jer onda neće biti. Dobro je ako u sijanju krompira učestvuje i neka debela osoba.

Grah se sije od prvog četvrtka u maju i obavezno prijepodne "da bi se brže kuhao". Neke Kladuščanke dok siju grah govore basmu:" ohmarci k'o ohanjci, kuh'o se k'o repa, bio sladak k'o moja pizda!".

Krastavci sijani utorkom uvijek budu gorki a oni četvrtkom kovrčavi.

Žene najviše vole okopavati bašču pazarnim danom, jer tada im ona najbolje napreduje.

Za onog ko prati svaku praznovjericu narod kaže da će ga svašta pratiti u životu.

Ne valja zviždati po kući jer se neće izleći pilići pod kvočkom ili se uopće kokoš neće raskvocati (postati kvočka).

Ko čuje oglašavanje djetlića dobiće uskoro dobru vijest.

Domaćice vjeruju da ako zaborave posoliti tijesto za kruh ili jufku da su se negdje osevapile.

Nakon objeda ne valja da gost koji nije prenoćio u kući pomaže oko pospremanja ili pranja suđa, zbog kućnog berićeta.

Kad se sije grah u prvu kućicu ili rupu u zemlji, žmireći se baci pet zrna graha i zatrpa pa te godine divlje životinje, posebno zec, neće jesti mladu stabljiku graha.

"Mrtvačka kina" ili kna nazivaju se u Velikoj Kladuši žute mrlje na prstima koje se iznenada pojave. Narod vjeruje ako se ta mrlja opazi u kući da će neko iz bliže familije uskoro umrijeti a ako se opazi vani ili kada nisi kod kuće onda će umrijeti neko daljni, iz rodbine ili komšiluka.

Ne valja da djeca idu unatrag jer "gone roditelja u džehenem". Zato se stalno galami i upozorava na djecu da to ne čine u igri.

Kad se pojavi Ciganin u dvorištu vjeruje se da maša zaplače ispod peke jer se uplaši da će mu domaćica dati pola kruha. Vjeruje se i to da ukoliko nekom uđe Cigan ili Ciganka u kuću da u njoj neće biti napretka narednih 40 dana.

Kome se nađe slučajno dlaka u ustima vjeruje se kako je meta nečijeg ogovaranja.

Koga zasvrbe stidne dlake, počeše se i kaže:"Kad svrbe dlake biće neke nafake!"

U narodu se vjeruje da nije dobro davat ništa od povrća iz bašče samohranoj osobi (koja nema djece), jer se može odnedati u tom povrću.

Kad mačka ispred kućnih vrata digne nogu i liže se doći će uskoro gost sa štapom.

Zbog kućnog berićeta domaćica uvijek kada nešto daje ili poklanja gostu tu stvar iznosi za njim napolje i onda mu je poklanja.

Za plodnog muškarca se kaže kad bi prebacio svoj kaput preko neke žene ona bi ostala trudna.

Koga zaboli glava utorkom boljet će ga narednih sedam dana.

Ako kiša počne padati utorkom padaće do narednog utorka.

Kad svrbi nos

 Prvo dospjelo voće iz voćnjaka se nosilo i darivalo prvim komšijama, radi berićeta.

Ako se ostavlja bakšiš nekome, posebno ujutro, kaže se: " Evo ti, da ti krene sa berićetom dan!".

Ostavi li se slučajno nesmotana odjeća nakon dolaska kući sa puta vjeruje se da će se uskoro opet putovati.

Kad se prvi put te godine jede neko voće ili povrće običaj je reći: "Nova godina u staru guzicu!".

Koga svrbe leđa - dobit će batina.

Koga svrbe pete - daleko će putovati.

Koga svrbi stražnjica - treba da se smiri i odustane od svojih planova jer mu neće izići na dobro.

Kad te svrbe obrve - obradovat ćeš se nečemu.

Kad te svrbi vrh nosa - gost.

Kad te svrbi nos sa strane - bićeš ljut.

Kad te svrbe "brci", iznad usne, - stiže muški gost.

Kad te svrbe usne - ljubit ćeš se nekim.

Ako te svrbi lijevo oko - nešto tužno će se desit a svrbi li te desno oko - imat ćeš radost.
Svrbe li te oba oka - plakat ćeš.

Kad te svrbi zapešće ruke - promjenit će se vrijeme.

Ne valja muško udarati metlom jer se neće lako oženiti. Ne valja ga udarati ni oklagijom - postaće papučar.

Ne valja preskakati preko male djece - slabo će rasti.

Malo dijete ne valja golicati po tabanima - mucat će.

Ne valja ležeći jesti, jer tako jedu psi, i od toga čovjeka zaboli stomak.

Kad se nešto kazuje i kihne se usred rečenice vjeruje se da je istina ono što se priča. No, zaboravi li se što se htjelo reći vjeruje se da je bila laž.

Sevap je stati pored bilo kojeg mezarja i proučiti Fatihu za mrtve.

Ne valja imati špicnamet (nadimak) jer svako zlo hoće na tu osobu a posebno bolest.

Insan je devet puta gori od životinje, tojest ima veću pokvarenost i zlo u sebi.

Očeva je kletva devet puta jača od materine jer otac kad kune svoje dijete čini to od srca a mater ne.

Vjetar mora tri dana zamotavati oblake da bi pala kiša.

Kad se neka djevojka uda pa tu večer ili sutra padne kiša narod vjeruje da se cura pokajala što se udala. Ako je vedar i sunčan dan onda je sretna sa mužem.

Pelin ne voli da ga raja gleda pa se uvijek sadi negdje iza kuće, na skrovitom mjestu.

Ko sapinje dugmad na košulji pa mu neko dođe viška imaće dobitak uskoro.

Ko slučajno obuče naopako neki dio odjeće nečem će se obradovati.

Nova se odjeća uvijek prvo oblači sa Euzubiletom na desnu ruku ili nogu kako se u njoj ne bi desila kakva nesreća.

Kad dijete mokri noću u krevet treba naći šupalj kamen kroz koji će se dijete pomokriti a onda se kamen odnese baciti na raskršće.

Ako se malom djetetu pomažu obrazi babinim uhom (Aleuria aurantia) vjeruje se da će cio život imati rumene obraze.

Čuvarkuća na krovu kuće ili štale čuva od groma. Da bi bila sretna treba ukrasti koji list od komšije i presaditi ga u svoju vazu.

U narodu se kaže da je januar najduži mjesec u godini. Dok on traje ne smije se piti hladna voda.

Vjeruje se da mjesec august djeci i starcima uzrokuje probleme sa stomakom i proljeve. Da bi se zaustavio proljev kod djeteta majka pazi kada će putem naići kola koja prevoze snopove pšenice pa se pod njih baci neki dio dječije odjeće, kako bi kola prešla preko njih.

Ne valja van izaći tek oprane kose jer se možeš ozbiljno razboljeti.

Ko se ujutro sretne na putu sa djevojkom koja nosi punu kantu vode ili osobu sa punim vrećicama biće mu sretan dan.

Kad se nekud krene ne valja se vraćati po ono što si zaboravio, neće biti sretan put.

Ako izlazeći van zapneš za kvaku nešto si zaboravio i po to ćeš se vratiti.

Ako dok se mejit iznosi van iz kuće zapnu nosila za vrata ili šta drugo ostaće njegov duh u kući.

Veliki je grijeh ukrasti jaje jer kokoš se svaki put onesvijesti usred velike boli kad treba jaje izići iz nje.

Vjeruje se da će na 40 godina prije kijameta nestati pčela, ovaca i pšenice.

Ako se ne udijele vitre tokom Ramazana narod vjeruje kako se one vijaju (vijore) iznad kuće sve dok se ne dadnu sirotinji.

Kladuški dijalekt, izrazi i ostale zanimljivosti

Ono što je doista fascinantno u BiH, ali i na širem području Balkana, jeste podatak da doslovno svaki kraj ima svoj prepoznatljiv naglasak i fond posebnih riječi i pojmova koji je nastao pod raznoraznim uticajem kako kolonijalnih sila tako i susjednih regija. Zbog toga je taj segment kulturnog identiteta bošnjačkog naroda ovog kraja svakako vrijedan naše pažnje i ozbiljnog istraživanja  pošto je jezik, sasvim sigurno, jedno od najvećih blaga koje može posjedovati neki narod. Lingvistički uticaj drugih kultura na bosanski jezik generalno se može svrstati u dvije kategorije, u prvu spadaju takozvani kolonijalni uticaji poput Osmanlijske okupacije te Austrougarske, koji su sukladno tome izraženiji. U drugu skupinu svrstavaju se oni manje dramatični uplivi bazirani na socijalno-ekonomskim potrebama, što se posebno odražavalo kroz trgovinu, daleka putovanja, recimo na hadž, te stoga ne treba čuditi da osim turskih i njemačkih izraza u svakodnevnoj komunikaciji možemo, istina dosta rjeđe, čuti i neke primjerice bugarske riječi poput  drehe ili dreha odnosno odjeća ili pak kraci tojest noge . Još k tome treba navesti kako su nekada naše nene i didovi maleno dijete, posebno kćerku, koje je u najranijem djetinjstvu pokazivalo znakove inteligencije i mudrosti nazivali znahorka, što je opet bugarski naziv za vješticu odnosno mudru ženu.Šajer, špigla, rikverc, štok, i mnogi drugi udomaćeni nazivi proizišli su iz njemačkoj jezika dok turcizmi ipak nisu toliko izraženi, koliko bi se dalo pretpostaviti. Naime, u ovom dijelu BiH nema klasičnih turcizama poput zejtin, pantalone, ortak, pasulj..., već umjesto toga u upotrebi su ulje, hlače, partner, grah i slično. Naravno, postoje izrazi poput čarape, čaršaf, kavez, nafaka, kat, rafe, i mnoštvo drugih balkaniziranih turcizama odavno asimilirani u manjem ili većem postotku u rječnicima svih ovdašnjih naroda. Osim toga nužno je za evidentirati kako egzistiraju, mada u vrlo malom procentu, i pojedini nazivi čije je porijeklo upitno poput šajtov - novčanik, čagraz - mraz, itd.

Treba naglasiti kako je i sama klasifikacija da sve istočnjačke riječi i nazivi spadaju pod grupu turcizama krajnje pogrešna jer tako svjesno ignoriramo činjenicu da je znatan dio tih riječi perzijskog i arapskog porijekla. Navešću samo neke od brojnih primjera poput naziva burek, trahana, dušman koji su perzijski ili arapska riječ arđa - hrđa. Zbog toga umjesto pojma turcizam prikladnije je koristiti drugi obuhvatniji izraz - orijentalizmi.



Prelazak sa ikavice na ijekavicu

U Velikoj Kladuši na prijelazu sa devetnaestog na dvadeseti vijek, po svjedočenju naroda, rjetki pismeni ljudi pisali su arabicom a orijentalizmi su bili daleko prisutniji nego sredinom dvadesetog vijeka kada dolazi do industrijalizacije i masovnog opismenjavanja. Taj nezaustavljivi progres uzrokovao je primjetnu lingvističku promjenu mnogih starih izraza i pojmova, koji su iščezli iz upotrebe,  tako da vjerovatno i više nema među živima Kladuščana koji se sjećaju starog načina izražavanja.

Ikavica je bila dominantno narječje na ovom području, najvjerovatnije sve do kraja Drugog svjetskog rata, kada počinje postepeno uvođenje obaveznog školovanja i obrazovanja. Zadnjih nekoliko decenija ikavica je zastupljena još isključivo kod starije populacije gdje se mogu čuti izrazi: lik - lijek, lipo - lijepo, dite - dijete, nivista - nevjesta, piva - pjeva, haj' jidi - hajde jedi, pirge - pjege, itd. Posebno su omiljene izjave: "Kamo lipe sriće!", "Treba za to vrimena!" i tako dalje.

Postoje još neke unikatnosti narodnog govora. Umjesto da se izgovori "tačno tako!" u govoru se najčešće čuje: "tašno tako!", ili "bome lje neću!" umjesto "bome neću! ili "bogme neću!", isto tako izjava: "nema rašta" zapravo se može prevesti kao "uzalud je" - od onog o čemu se govori neće biti ništa. "Vire lje neću!" još je jedna izjava sa umetanjem glasa lje za koji pretpostavljam da služi kao veznik u rečenici koja zapravo u originalnoj verziji glasi: "Vire (vjere) mi neću!".Druga osobitost kladuškog dijalekta jeste takozvano gutanje (ignoriranje) početnog slova u pojedinim nazivima pa umjesto pčela izgovara se 'čela, pšenica - 'šenica, itd. Takvim rječnikom se služi uglavnom najstarija populacija a među njima se može čuti mnoštvo gramatički nepravilni ali jako simpatičnih izraza poput: antresa (adresa), altobus (autobus), fližder (frižider), plaćka (pljačka), eleminat (laminat) i slično tome. Također, kod starijih građana uobičajena je i zamjena slova N sa NJ kada dolazi na početku pojedinih riječi poput  "njeko" i "nješto". Lingvistički analizirano posebno su interesantni skraćeni izrazi u svakodnevnoj komunikaciji. Najčešći i još uvijek u relativno širokoj upotrebi je "meščinde" što dolazi od skraćene izjave: "meni se čini". Prilagođavanje izgovora je sasvim normalna pojava, naročito u ruralnim sredinama, kako bi on bio na neki način brži i jednostavniji za govornika. Stoga su evidentne manje ili više naglašene izmjene slova u pojedinim riječima a najprisutnija je da se umjesto "htio" često kaže "šćeo", (nije on šćeo), a dešava da promjenu nalazimo i u drugom slogu poput: kasnije - kašnje, ili je pak cijela riječ promjenjena u izgovoru, na primjer:"hvata" / od hvatati, uhvatiti/ - "faća" (ne faćam taj kanal).

Ništa manje ne treba zanemariti uticaj patrijarhata u narodnom govoru, što se najbolje očituje u poštapalici "sine" prisutnoj kako kod starije tako i mlađe populacije. Nebitno kojem se spolu obraća starija žena će se mladoj osobi obratiti sa "sine moj", a mladi će obraćajući se jedno drugom, izbjegavajući oslovljavanje po imenu, jednostavno reći: "hej sine...". Čini se da ta poštapalica zamjenjuje termin prijatelj, ali njome se koristi i onda kada se želi bliskiji kontakt sa nekim.

Autentična poštapalica "brete"

Naglašavanje odnosno određeno produživanje samoglasnika E u riječima izraženo je u govoru mještana Todorova, koje se nalazi na tromeđi triju općina Velike Kladuše, Bužima i Cazina. Pojmovi "meso" ili "petak", na primjer, izgovaraju se otezanjem pa čujemo meeso, peetak , što je identično lokalnom izražavanju u susjednoj Hrvatskoj, na području Karlovca i dalje prema Međimurju. Isto tako, kako se sve tri općine nalaze na samoj granici sa Republikom Hrvatskom prisutan je lingvistički uticaj te zemlje na upotrebu određenih riječi. Naime, u ovom dijelu BiH nikada se nije koristila riječ hljeb nego isključivo somun ili kruh. Slično tome, slovo Č je naglašeno odnosno pravilno se artikulira te ne postoji izgovor ćizma, ćetiri i slično, što je karakterističan naglasak za centralnu i istočnu Bosnu. Identifikacijski izraz specifičan ne samo za Kladušu nego i šire govorno područje je "brete", odnosno književni "brate", koji je zapravo aktualna poštapalica u narodu sjeverozapadne BiH, a koju bi mogao uporediti sa poštapalicama ba ili bolan. Po njemu se odmah može zaključiti odakle dolazi govornik.I za kraj ovog kratkog osvrta na dijalekt kladuškog naroda od neprocjenjive važnosti je spomenuti arhaične segmente narodnog govora koji su u potpunosti nestali sa smrću onih generacija rođenih u prvim dekadama dvadesetog vijeka. U prošlosti za razgovor bi se koristio izraz "eglen" ("bujrum, pa da eglenišemo!"), a za brbljivu ženu se govorilo da je trlakuša - "ta stalno trkelja!", itd. Stare žene su znale u govoru, kada bi sažaljevale same sebe ili nekog drugog, upotrebljavati izraze: "aj, medeti, šta ću sad?", "davor si mi moja starosti!", "bome on sad hošafi i devera, šta će i kud će!"... Kada bi se čudile ili uvjereno o nečem pričale onda bi obično govorile: "Estakvirla, tobejarebi!", "Valahi bilahi tako je bilo!", i slično. Stari su također imali svoje nazive za boje pa je tako postojala ćibrasta - narančasta, kahvena - smeđa, čivitna - plava, mrko-čivitna - tamno plava, šatirana - žuta, ciglasta - crvena, itd.

Familija i kuća

Familijarni nazivi

U svakodnevnoj komunikaciji prisutni su i dalje neki arhaični izrazi, posebno za muškarce koji se nazivaju "ljudi" - "haj' dođi pa da ljudujemo!". Starije žene redovito upotrebljavaju izraz čoek za supruga - "moj čojek". Majka je skraćeni naziv od stara majka ili staramajka (Großmütter) za babu koji se koristi unazad nekoliko decenija a kumovala mu je ženska taština i doslovno teško mirenje za starošću. Prije toga unučad je očevu ili majčinu mamu nazivala nena dok je naziv za mamu ili majku bio nana, što dolazi od turske riječi anne - mama. Otac se još uvijek naziva babo. Staroj nepoznatoj ženi se često kaže majka ili tetka, kao jedan vid poštovanja da se izbjegne izraz baba.

Od ostalih familijarnih naziva prisutni su: brat, sestra, did, dajdža, balduza (svastika), punica, punac, svekrva, svekar, šura, zet, snaha, stric (ne koristi se izraz amidža), djeca od strica su stričević i stričevka, tetka, tetak, djeca od tetke su tetići - "to je moj tetić ili tetišna/tetićna",  bratić, sestrična, jetrva, zaova, diver. U vrijeme poligamijskih brakova druga supruga se nazivala inaća.

Na rodbinsko porijeklo se uvijek pazilo i zabranjivalo sklapanje brakova između bližih ili daljnjih rođaka. Po narodnom sudu prihvatljivo za ženiti i udavati je sve ono što je "dalje od devetog koljena". U tome se ponekad pretjerivalo pa se u narodu, kada familija počne pretjerano analizirati porijeklo nekog kandidata za brak, u komičnom smislu, kaže, kako su neko dvoje rođaci "jer su jednom davno njihove babe zajedno sušile trahanu".
Od društvenih naziva zanimljivi su pojedini poput pazdrkan i pušćenica. Momak koji se oženi pa ubrzo i rastane od žene dobijao bi naziv pazdrkan, dok žena koja bi se sudski rastala, koju je muž "pustio", nazivala se pušćenica.


Kolokvijalni nazivi za životinje

ćuko - pas.
beja - ovca.
parip - konj.
rola - krpelj.
gujenica - glista.
gugo - golub.
hadžiroda - roda.
horoz - pijetao.
zviždenjak - daždevnjak.
pjevačica - kukavica.
slipać ili miš slipać- šišmiš.
polavac - cvrčak.
šugabaja - žohar.
forić –lasica.
hulavka - sova.
smrdabaja - smrdljivi martin.


Narodna nošnja u Velikoj Kladuši

Promjene koje su nastupile u periodu nakon Drugog svjetskog rata uticale su i na narodnu nošnju, koja je uglavnom sačinjavala kod žena dugu bijelu košulju i gaće (vrsta širokih hlača) te bijelu maramu na glavi. Pojava dimija usljedila je upravo tada te se pogrešno tvrdi da su dimije autohtona nošnja Bošnjakinja ovog kraja. Starije žene i  udovice obavezno su nosile šarenu aladžu na glavi a mlade raspuštenice ili udovice običavale su oblačiti neki dio crvene odjeće ili crvenu maramu, kako bi na taj način signalizirale muškarcima da su voljne za novog partnera i brak. Muškarci su nosili sličnu odjeću tojest bijele gaće, neku vrstu čakšira, i košulju, sa određenim dodacima, ovisno o uzrastu.



Fotografija iz prve polovine dvadesetog vijeka pokazuje narodnu nošnju kladuškog kraja.


Izgled kuće i okućnice


Kuće od šepera takozvane šeperuše bile su tipični model gradnje stambenog prostora sve do prve polovine prošlog vijeka. Obično se kombiniralo zidanje sa kamenom a nastavak bi bio od greda užbukanim šeperom, smjesom od zemlje i slame, kojom su se zatvarale rupe i pokrivao vanjski zid. Svaka je kuća imala tavan, obično vrlo nizak, koji bi nosio glavnu pantu (gredu). Tavan je često imao funkciju ostave, a na njemu je većina sušila i meso za zimnicu. Isto tako, on je mnogo puta bio supstitut hambaru, kojeg nije imao svako, pa se na njemu čuvalo žito, grah i ostali poljoprivredni plodovi. Krov kuće se ovisno o materijalnim mogućnostima pokrivao limom, salonitom ili ciglom. Zahod je uglavnom bili isturen od glavnog zida na van, govorilo se "viseći", pozicioniran obično odmah iznad ili u neposrednoj blizini kidaonice ili đubranika - mjesta za odlaganje stajskog đubra. Uvijek se pazilo da zahod bude iza kuće a nikako na prednjem zidu do dvorišta (prekuće).

Unutrašnji izgled tradicionalne kuće sadržavao je podrum (štalu), sa zasebnim ulazom, basamake kojim se kroz ganjak (divhana) dolazilo do obično vrlo malog hodnika na koji su se nadovezivale dvije ili tri sobe. Ukoliko ne bi postojala kao izdvojena prostorija, onda bi kuhinja bila smještena u nekoj od tih soba. Zidovi svih soba su se krečili a pod je bio prekriven takozvanim podnicama tojest daskama pošto nije bilo betonske ploče. Visina (boj) prostorija obično je bio nizak, kao i sama kvadratura sobe, opremljene sa skromnim namještajem poput kreveta, kredenca, štokrle (male stolice), stolića i slično.

Ljudi su, kako se vidi iz prethodnog opisa, živjeli u bliskom kontaktu sa domaćim životinjama, tako da je prizemlje obično bila štala sa kravom, konjem, ovcama a iznad nje kat za stanovanje, do kojeg se dolazilo basamacima (stepenicama). Suživot sa domaćim životinjama, posebno sa kravom, "koja je hranila pola kuće", bio je tradicionalan obrazac življenja, pa sukladno sa tim logično je da ona bude dio kuće i živi u njoj zajedno sa ukućanima. Zbog te svoje nezamjenjive egzistencijalne važnosti domaća stoka nazivala se blagom, jer to ona doista i jeste bila u tom oskudnom vremenu. Prilikom posjete jedne žene drugoj, odmah iza kafe, ručka i sjedenja (razgovora), išlo se sa gošćom pogledati krava i bašta, jer to su bile zajedničke teme za sve žene, gdje su one jedna drugoj tom prilikom djelile savjete i razmjenjivale iskustva. A i udovoljavale svojoj radoznalosti da vide možda i što ne bi trebale.

Sasvim je razumljivo da je takav koncept stanovanja ljudi i domaće stoke bio praktičan ali i nužan zbog siromaštva, no ipak ono što mene osobno zadivljuje kada se piše o tim, sada već davnim vremenima, i načinu života velikokladuškog naroda, jeste ta duboka povezanost ovdašnjeg čovjeka i prirode, u ovom slučaju sa životinjama, što je, bez imalo sumnje, ostavština naših ilirskih predaka i njihovog shvatanja da smo svi mi povezani i činimo jednu cjelinu. Generisana u kolektivnoj svijesti naroda manifestacija te drevne filozofije uočavala se već pri samom zidanju kuće, kada bi se skoro uvijek ostavljala neka rupa na vanjskom zidu, pri samoj zemlji, za "kućnu zmiju", koja se smatrala animalnim totemom doma i njenog gazde. Kao takva nije se nipošto smijela ubiti jer bi to, navodno, imalo pogubne konotacije za samu glavu familije. Nju vrlo često članovi familije nikada nisu niti vidjeli ali čvrsto se vjerovalo u njeno postojanje i prisutnost. Slično tome, ispod strehe ili u njenoj blizini na zidu majstori su znali formirati mala udubljenja za ptice, kako bi se mogle tu gnjezditi ili skloniti kad hara nevrijeme, zima i slično.

Društvene igre

Od društvenih igara kojima su se zabavljala djeca i mladi bile su poznate sljedeće:

Bacanje kamena sa ramena,
Igranje klise
Koze (mlin)
Ćore.

Ćore je igra pogađanja, koja se uglavnom igrala na sijelima, kada bi se ispod nekoliko čarapa stavljao neki mali osobiti predmet i prepuštalo kandidatu da pogodi ispod koje se čarape nalazi.

Djeca su se igrala "kume", "ćeranja", "partizana", "žmir-bake", "lastike", i još poneke igre.


Gastronomija

Kladuška kuhinja, kao uostalom i na području cijele Cazinske krajine, nije bila bogata jelima kao ona u centralnom dijelu BiH, na što je presudno uticalo izrazito loše ekonomsko stanje ali i radne navike žena, koje su obavljale kućne i vanjske poslove. Ono što je bilo zajedničko za većinu domova tog vremena jeste da se redovito, doslovno svaki dan, pravio veliki somun i kuhao grah za večeru, otkud i dolazi narodna izreka: "čana graha i večera plaha". Na sofri su se služile kalja, pura, trahana, pirjan, lušnica, burek, masnica (maslenica), ždribci, čilbur (omlet), koruza, livača (olivača), kljukuša te pite krompiruša, sirnica, zeljanica, masiračnica, kupušnjača, pečena pita. Slatka jela su bila pilav (sutlijaš), lutma, peksimeti i halva. O Ramazanu i Bajramu pravila se đuzlema, brdari, hurmašice i baklava.
Zimska jela su bila potkriža, bungur, pastrma, sudžuk.
Voće se sušilo za kompot i hošaf.

Domaćica se nazivala "maja" i za nju se šaljivo govorilo "maja dok samo obliže prste nije više gladna", što baš i nije odgovaralo pravoj istini jer to bi jedino mogla napraviti kod pripreme sirnice ili pite sa sirom.


Gladne godine


Stari žitelji Velike Kladuše pamte vrijeme gladi i nestašice pedesetih godina prošlog stoljeća kada su po kazivanju morali koru drveća i klipove kukuruza mljeti i mješati u brašno da bi ga bilo dovoljno za preživjeti. Oralo se volovima i to dosta plitke brazde pa je prinos bio jako slab. Živjelo se isključivo od poljoprivrede i stočarstva sa tim da je većina domaćinstava imalo samo po jednu kravu dok je broj članova familije često bio brojniji. Za kravu se govorilo da "hrani pola kuće" što dovoljno samo po sebi kazuje o siromašnoj prehrani. Kuruza je mnogo puta zamjenjivala kruh pošto se štedilo na pšeničnom brašnu.

Te krizne, gladne godine ostavile su duboku traumu na stanovništvo Velike Kladuše što najbolje prezentuje dugogodišnje poštovanje kruha - "božijeg nimeta" i pšenice. Stari žitelji su uvijek imali naviku da za vrijeme objeda prstima pokupe mrve ispred sebe na siniji ili sofri i pojedu ih, govoreći kako je "grih da se bacaju". Sa kruhom se i zaklinjalo, posebno ako bi se vodio razgovor za vrijeme ručka, pa bi onaj ko je nešto tvrdio ili branio se govorio:" Tako je bilo, ovoga mi božijeg nimeta!", pokazujući na kruh.

Za perad se gradio ćumes (ćumez, kokošinjac), obično blizu kruzane (kukuruzana) i kućice za psa. Nije bio niti rjedak prizor vidjeti po nekoliko stogova sijena u neposrednoj blizini kuće, ukoliko bi šajer (sjenik) bio pun. U sastavu domaćinskih objekata bio je i hambar te šupa za drva. Ko je bio u prilici kopao je lokvu, gdje se skupljala kišnica, za pojenje blaga.

Kladuške predaje i mitološka bića

Kako je u naravi čovjeka da si stalno postavlja pitanja ko je i odakle potiče, tako su i narodne priče i legende među kladuškim narodom bazirane na religijsko-mitološkim motivima; genezi, prvim ljudima, nadljudskim kreacijama i pojavama. Taj dio tradicionalne kulture koja je plod ljudskog senzibiliteta, na jedan specifičan način, otkriva strahove, težnje i ideale malog, običnog čovjeka ovog podneblja te nadasve lijepo, skoro poetski nadahnuto, otvara nam vrata njegove duše.

U narodnim predajama postoji najviše pripovijedanja o vilama, šejtanima i džinima, lampirima, snijeti i didu Adži. Za džine se govorilo da su ćoravi, hromi i da imaju repove te da se najviše vole okupljati oko izvora i mezarja. Pričalo se i o misterioznoj ptici Meknjači, Prepastima, čudnim utvarama koje su se jezivo oglašavale noću oko mlinova, zmajevima, kletvama... O pojedinim mitološkim bićima ima traga samo u određenim izrazima. Nekadašnje vjerovanje u stuhe evidentno je još samo kroz pogrdnu izjavu: "liči na stuhu!", kojom se opisuje mršava i blijeda osoba. Ovaj opis aludira na to kako je ovdašnji narod stuhe zamišljao kao mršave prikaze u staroj odjeći koji sa svojim štapom tjeraju vremenske nepogode i druga zla, leteći ponekad i samim nebom. Nekada su stuhe znale u odjeći prosjaka ići selom i prositi pa se u strahu od njihove odmazde nije smio niti jedan prosjak otjerati ispred kućnog praga. Ako bi se to desilo stuha-prosjak bi bacio kletvu na tu kuću i familiju.

Postoji predaja i o divovskom biku Garonji (Turu), koji na svojim leđima i glavi drži zemaljsku kuglu (cio svijet), i kako se vjeruje:" kada on mrdne ušima negdje u svijetu se dogodi zemljotres, a onog dana kad se bik Garonja sav strese nastupiće kijamet". U potpunoj opoziciji sa islamskim vjerovanjima je i pričanja, ili bolje rečeno prenošenje, starih nena i didova kako se nakon smrti zle osobe pretvaraju u svinje, krave..., a prerano umrla djeca u čudne noćne ptice zvane Meknjače (od izraza medekati - tugovati, kukati). Vrlo je izvjesno da su ove predaje plod bogumilske vjere koja je bila raširena po BiH i među Bošnjacima, pošto su i naši dualistični preci vjerovali, na primjer, kako su se pali anđeli pretvarali u žviždenjake te da svaki čovjek ima svog žviždenjaka koji predstavlja jedan od njegova četiri svojevrsna totema, uz zvijezdu na nebu, drvo i izvor. Isto tako, ne treba zaboraviti navesti kako su stari Bošnjaci vjerovali kako u psima može biti ljudske duše, pa je veliki sevap nahraniti pseto, a naročito kuju koja se oštenila.

Fascinantna su i predanja o onostranom svijetu i kaznama koje čekaju ljude pokvarene duše. U jednoj od njih spominje se kazna za zlu mater (u Kladuši se vjeruje da matera ima od devet vrsta), koja će nakon smrti biti pretvorena u krmaču i kažnjena na krajnje surov način, tako da mora stojati na vrhu malog bora i lizati krv sa sablje. To će joj, navodno, utaživati žeđ. No, ona će teško, skoro nemoguće, zbog svog oblika, uspijevati se popeti na bor, a uspije li, oštra sablja će joj rasjeći jezik te će ona zapravo piti svoju krv. Žena nevjernica koja mužu rodi tuđe dijete biće kažnjena da neprestano, bez stanke i odmora, mora trčati za malenom ptičicom u bezuspješnom pokušaju da je uhvati. Takvu kaznu, tvrdi narodna predaja, nosiće do Sudnjeg dana. U istoj predaji navodi se i gladna žena čija glava uzalud pokušava dotaći ustima glavicu kupusa na čijem se vrhu nalazi pseći izmet. Takva je žena za života trudnici podmetnula da pojede kupusa, pošto ga se ova u trudnoći poželjela, a nad kojim je pas obavio nuždu. Za ženu koja abortira dijete vjerovalo se kako će ga na onom svijetu morati pojesti. Muškarac koji je za života zlostavljao ženu i djecu kad umre kotrljat će svoje živo truplo, bez ruku i nogu, po putu punom oštrog kamenja a preko njega će pretrčavati konji i udarati ga svojim kopitama. Onom ko je zavidio i druge gledao sa prezirom velike ptice svojim kandžama vadit će oči i svaki put kad to učine pojaviće mu se nove oči i agonija se ponavlja iz početka.

Kladuški narod pamti i prenosi drevna proročanstva nepoznatih proroka koji su nekada živjeli u ovom kraju. Navodno, na 40 godine pred Kijamet sa planete nestaće pšenice, pčela i ovaca. No, narodna proročanstva ipak ne tvrde da će Sudnji dan biti finalni čin našeg ljudskog postojanja pa se nameće zaključak kako je Kijamet ništa drugo nego nuklearni rat. Kako dalje tvrdi proročanstvo, nakon toga Zemlja će ostati gola, bez vegetacije, a ljudi će postati patuljastog rasta "sa samo jednim okom na vrh glave". Sunce će nemilice grijati i udarati ljude po tom jedinom oku pa će oni kopati sebi rupe i bježati pod površinu zemlje.

Kladuški kraj i općenito Cazinska krajina bili su poznati po glasovitim hodžama čudotvorcima, stravarkama i faladžinicama, čemu najbolje svjedoči mnoštvo vjerovanja koja su prezentirana u prvom dijelu ovog priloga.


http://tana.bosnianforum.com/t283-narodna-vjerovanja-i-obicaji-iz-velike-kladuse#2532

Hazrat Fatima in shamanism

 Hazrat Fatima, the daughter of the prophet Muhammad, besides her husband Ali Ibn Talib known among the Bosnian people as hazrat Alija, is a mystical figure and a cult character in shamanism, but also inseparable segment of folk medicine and tradition, where she is a spiritual mother and protector to all stravarke. We are lead to this conclusion by numerous examples from the practice, the most noticeable one is found in one of her names which is Fatima Ana or “Fatima Mother”, from the Turkish word anna or mother. Namely, every time a Turkish woman-shaman i.e. ocakli-kadin pours molten lead in a vessel with water she says: “This is not my hand, this is the hand of Fatima Ana!” alluding that she is only the medium or instrument through which the healing power of the prophets daughter will flow.

Similar ritual practice exists in the tradition of Bosnian stravarke. At the very beginning, before the exorcist formulas and prayers are uttered above the vessel with water, with a quiet voice the stravarka utters this formula: “My dear Hazrat Fatima, my dear mother, tell your father Muhammad...”. The meaning of this magical sentence is actually a desire for supernatural intermediation, with the goal of securing the necessary support from god in order to heal successfully: stravarka asks Hazrat Fatima, which she calls her mother, who in turn will ask Muhammad and he will ask Allah.




Lucky hand

Writing about the tradition of the Bosnian people, Antun Hangi in his chapter about folk medicine touched on the healing motif of the hand, he recorded: “Woman (stravarka), which is known for her knowledge of exorcism and rituals of lead melting, and especially if she is sevapli, of a lucky hand, is very respected since she can do a lot of things if god wills it, from annulling negative effects of evil eyes, cure the frightened, and also she can marry a girl or a boy.”

Researching shamanistic tradition of curing among the Bosnian folk, especially the ritual aspects of the cult “hand that cures” I noticed that they are familiar in numerous aspects. For example, in the exorcist formula which stravarke use to cure a diseased stomach, they say: “Come on, Hazrat Fatima, you bring your pen and with it...”. Without a doubt in this magical request, most reliably defined is the role of the prophet’s daughter who is called upon for help.

Instrument of healing is still the hand but this time it holds the most representative prop-symbol of the shamanistic cult of healing and that is a chicken’s feather, which can also be a bird’s. The motif of a feather was used by all cultures connected to worship of nature and its forces, from the Indians, Maya, Inca all up to the ancient Egyptians. Furthermore, feather like silver is dedicated to the moon, to the female deity and embodiment of the Grand Mother, whose substitute in monotheism became the virgin Mary, Hazret Fatima and sometimes Hawa or Eve.

In a formula for curing recorded in Velika Kladuša, at the very end, an interesting verse is mentioned which literally says: “as light as a feather as clear as silver...” which probably best represents the role and symbolism of the feather in the shamanistic cult of healing. It is quite evident that before the advent of monotheism; in the religion of our Illyrian forefathers, the cult of healing under the patronage of the Grand Mother was well developed, which is a logical sequence under the immediate influence of matriarchy. Women were and still are the best keepers of folk tradition, old language and customs, especially the ones dedicated to healing and magic, which is a result of an old practice of matriarchy in our region. Still today, through old traditions, shorter and longer forms of magical formulas, one can find and hear a lot of old words and phrases which are a priceless linguistic treasure.

Examples of the dominant role of the spiritual mother of healing do not end there. During the banishment of the red wind (Erizipel) stravark, while burning oakum on the body of the diseased, repeats:

Salamaikum, Hazrat Fatima!
What are you doing?
Burning, burning, to burn!
Nine, eight, seven, ....

In abbreviated form of the name i.e. Fata she is often mentioned in basma against snake bite such as:

Fata, Fata kissed gold,
in gold more gold!


At times a mother which washed the face of a spellbound child would utter:

I’m not washing dreams and worry
but evil eyes and insomnia,
with one hand I and with the other Hazrat Fatima,
mašalna inšalna!

Hidden meaning of this ritual is obviously located in the undefined statement which hand represents which mother and probably with that one wanted to confuse and scare evil with the arcane strength of the indescribable parental love and care, in front of which it must recoil.

Another interesting aspect from folk tradition in which the prophylactic role of the prophet’s daughter is emphasized, is evident in the example of borrowing a garden seed for sowing. Namely, when a housewife gives as a gift a seed from the garden she utters:

To you Hazrat Fatima gave a name and to me a seed!

She does this as a precautionary measure so that she may have yields (crop) in her garden.

Saint with three roses

Fatima is often the name of famous stravarke, it was recorded that the name was often given out of love to a daughter, who was an only child. Among the folk it is believed that women with this name often give birth to boys which is obviously alluding to Hasan and Husein, the sons of Hazrat Fatima. From the now deceased stravarka, Fatima D. I once heard that the most powerful amulets for curing are created by Imam’s named Hasan, which can be connected to the story above.

Hazrat Fatima herself in folk tradition of BiH is tied to fortune telling using bean beads, where it is claimed that she used to practice this mantic discipline. This is why before divination the Bosnian diviner gathers 41 bean beads in her hand and holding them in front of her mouth she utters in a low voice the first verse of the Qur’an, and in the end she offers the prayer to Hazrat Fatima’s soul. Allegedly, with this she blesses the bean beads and strengthens them, placing them under the direction of a higher force so that it can correctly show someone’s destiny, since as they claim: “beans are never wrong, only the one using them!”.

During the period when I visited local stravarke often with the desire to gather as much information about their work as possible, I met Alija K. now deceased, she told me about her unusual meeting with Hazrat Fatima. According to her she dreamt of her one night and she described her as “an extremely beautiful young woman, with large dark eyes and white face, which was adorned with a white scarf which had three roses tied to it”.

Allegedly, she was told in that dream that she should continue the practice of curing her mother, a wise woman which was literate during the beginning of the twentieth century in a conservative society such as Bosnia. What was especially interesting in her presentation was a love recipe for having your husband come back to you, in this formula the main protagonists are Hazrat Fatima and her husband Ali, and their connection with the holiest plant for the Bosnian people – sedefil (Ruta graveolens – rue).


Hand of Hazrat Fatima

Although the origin of the most famous amulet in Islam, the so called “Hand of Hazrat Fatima (Fatima’s hand)” , is older than Islam itself, also of Judaism and Christianity, and dates back to the ancient gods whose depictions showed them with a raised right hand, signifying divine authority and power, legends about the origin are an ideal depiction how through time of the human civilization, religion never lost its primary purpose of inspiring man and of giving his life a purpose.

According to an Arabic tradition, when Hazrat Fatima found out of her husband’s infidelity, she was so distraught and in tears that she burned her palm and fingers while mixing a hot mixture of sugar and almonds. She placed her injured hand on her chest, close to her heart and breathing deeply she said: “Dear Allah, give me strength to keep calm and peaceful, protect me and help me, I trust only you!”. As the legend continues these sincere words of an emotionally and physically hurt woman who was humiliated touched Allah that he immediately blessed her hand (berekat) and from then on the motif of her hand has become the most popular and famous amulet across the Middle and Central East and even further.

The hand of Hazrat Fatima is especially beloved among Arabian women which carry it around their necks believing that it will bring them good luck, love, fertility and keep their marriage. Men carry this amulet so that “their paths open up” i.e. so that they can achieve success and prosperity on journeys, in business, commerce, exams, ... Both sexes carry the hand of Hazrat Fatima because of its apotropaic meaning – it protects them from spellbound eyes, magic and evil spirits.

Fatima and Ali

 It is known that individual symbols are universal and irreplaceable in the history of human spirituality and one of them is the hand that represents true power of creation and spiritual strength. Certain anthropologists believe that the origin of this amulet dates back to the oldest known cultures and should be sought in the raised hand of the Phoenician god of fertility Baal or in the depictions of certain Egyptian deities, where such a position demonstrates supernatural and royal affiliation. Divine motive of a raised hand was present among Assyrian where there was a common prayer “nish kati” – “raising of the hand”, while for example in the Egyptian text “Book of doors” on the alabaster sarcophagus of Seti I in the museum of Sir John Soane it is written “Large hand” it signifies supreme authority over the sky and earth.

I probably won’t exaggerate if I state that the amulet known as Fatima’s hand is the most popular one in southern Africa where it is used as a universal symbol of protection against evil eyes, which is after all a part of the folklore according to which the motif of an opened palm has an absolute domination over such forms of evil. Almost all present magical ornament across Morocco, Algeria and Tunis is a symbol of a hand painted with henna on the entrance to a house or a wall of the house. When constructed for women then Fatima’s hand must be made out of silver, while in other opportunities it can be created on wood, metal, shells or added as an addition to the amulet created out of chapters of the Qur’an. In Algeria and Iran it is believed that Fatima’s hand has the power to protect from crocks and generally negative people. It is usually made out of the following seven metals, which in astrology are connected to the seven planets: gold, silver, copper, iron, zinc, lead and tin.

In Egypt amulets made out of turquoise in the form of an eye or hand have, according to belief, prophylactic characteristics to protect a human against evil eyes, and how deeply rooted this belief is in everyday life can perhaps be best witnessed by scenes across Cairo, or across Egypt where we can see these amulets on the entrance door to a house or rear-view mirrors inside cars. Fatima’s hand is often called Khamsa, which signifies number 5, otherwise a holly number in Shiite tradition, where the five fingers represent five members of the holly family: Muhammad, Fatima, Ali, Hasan and Husein. Namely, while the focus among the Sunnis is only on Muhammad, among the Shiite, Alawites and other Islamic directions, respect is given to all of the above. (1)



It is very interesting to note that individual lands of the Maghreb have in their national features (a flag or crest) magical symbols which signify power and protection such as the pentagram sign on the flag of Morocco. Crest of Algeria adopted in 1976 has in its middle, underneath the rising sun the hand of Hazrat Fatima (2). In both lands Fatima’s hand is connected to prophylactic statements such as: “Five in your eyes!”, “Five on you!”, “Five in the face of my enemies!”, etc.


Hazrat Fatima as a cult symbol

It is necessary to emphasize that the popularity of Fatima in the Islamic world is actually a phenomena if we remember how dominant the historical marginalization of women among the Arabs, Persians and Jews has been. (3) Probably the first and most important reason is hidden in the fact that prophet Muhammad had seven children out of which only Fatima lived longer than him, and in accordance he showed her the most affection. (4) About Muhammad’s love for Fatima, Hazrat Aisha says: “Prophet rose in front of Fatima, he would welcome her, kiss her and offered her his sear. When he would enter her room she would rise to meet him, she would take his hand, welcome him and kissed him and she would offer her seat to him. She entered his room when he was on his death bed, he still welcomed her and kissed her.” (Buhari & Muslim).

Although Fatima is a cult symbol and the manifestation of female spiritual energy in shamanism with her indispensably appears Ali Ibn Talib, her husband, through whom the tradition of transmission of Islam to people was preserved. He also represents a cult character and is given mystical powers. Bosnian tradition claims that Hazrat Ali was born on second august and that day in BiH is called Aliđun (Aligun : from the Turkish word gun which means day). Fatima and Ali are often the main protagonists in numerous magical formulas such as this: “Hazrat Fatima plants flowers, Hazrat Ali encloses the garden…” In another formula which is uttered when planting vegetables it is said: “Hazrat Ali plants the garden, what did he plant – may it all sprout! Veledalin amin”. In both examples this holly couple is directly tied to vegetation and nature itself which undoubtedly alludes to the cult of fertility which has undergone reforms with the advent of Christianity and Islam, obviously a substitute for the divine couple Vidasus and goddess Thana was obtained in Fatima and her husband Ali.

Names Hazrat Fatima and Ali as marital partners, are present in love magic, despite the evident condemnation of magic work in Islam, numerous people are liberal about spells which are meant to preserve a marriage and a family. In Bosnia for example they’re not considered negative, instead they’re seen as necessary so that, usually the wife, can avert her husband from his mistress and save the family (children) in the process. It appears that other Islamic states have similar views. A wife in Malaysia which wants to prevent her husband from cheating with other women, she would make love to him on a Thursday night and after coitus she would use her middle finger of her right hand to rub her vagina and collect some sperm and vaginal fluid, which she will place inside a drink which she will then offer to her husband or lover. As soon as she dips her forefinger in the drink she utters: “E, mani, jangan kau menyukai yang lain kecuali diriku sendiri seperti selama ini, saya sajalah yang dipujinya sama seperti Ali di hadapan Fatima, berkah kun fayakun.”

In Iran and Turkey there are numerous legends about Ali, successor to Muhammad, and the most famous one was where he was familiar with and proficient in occult knowledge. To his son’s Hasan and Husein, when they were children, he created an amulet which they carried around their neck with the goal of protecting them against evil eyes. Fatima and Ali are attributed with a prophetic gift, she allegedly could interpret bean beads and he knew how to interpret figures in coffee grounds. This is probably the reason why we find their names in fal-basma i.e. formulas which are uttered before divination.

Note

(1) It is a horrifying fact that in Saudi Arabia, where Wahhabism rules, or more accurately a twisted version of Islam, out of which the forces of ISIS and Al Qaida sprung up; in such a society carrying amulets was pronounced as blasphemous and superstitious, and such an act is usually punished by traditional public execution where the accused people get their heads cut off by sabres.

(2) In Sudan, Fatima’s hand is a ubiquitous graphical symbol which can be seen on official forms of the government and police.

(3) Primitivism and barbarism that is present in Saudi Arabia is a product of a grotesque monarchy, which besides an artificial creation of Israel, represents the source of all evil in the Middle east. An interesting data is that both bloodthirsty and inhumane dictatorships have been put into place by the colonial superpower the UK with the goal of twisting and degrading the entire Islam as a religion and to destabilise the Middle East for a long period of time. Do not forget that the root of terrorism, besides in Saudi Arabia and Israel, has been created by Mossad and Israeli nationalists with the goal of endangering the Arabian and Persian peoples which are a majority. Of course, with the selfless help from the US, which donates annually millions of dollars to Israel all the while the US now has 50 million people who are registered as living on the boarder of poverty. It is absurd that to the American government 4.5 million lives of the Jews in Israel can be more important than their own citizens which pay tax regularly. In the end a question can be posed as to how the American people can allow that the money, which should improve their living standards, can go to the militaristic government of Israel and towards the realisation of the plan of killing the Palestinian people. How bloodthirsty people the Jews really are, their primary purpose is a genocide doctrine which has been murdering the Palestinian people for centuries, can be best seen by the fact that whenever a fire breaks out in Israel, it turns out that they don’t have Canadair planes for extinguishing the flames, and they plead for help to other countries. Of course, despite this fact they gladly display the possession of the newest fighter planes and tanks which they use gladly to kill and massacre the Palestinian people, destroying their homes in the process. I believe that it is not necessary to further elaborate on what type of people they are and what they enjoy. They’re not for peace and they’ll never be. Jewish dogma is that only they have the privileged status of a victim and that the suffering of other people is not important in comparison to them, and in accordance to this no one should criticise them even if they killed half of the world’s population. However, we should all be aware that the Jews are far from victims, they’re executioners and killers. And they should be called as such.

(4) It is a historical fact that Islam gradually managed to ban the inhumane practice of the Arabs of killing female children, which spurred poverty and the inability of offering dowries, but because of the traditional antagonism towards women, Islam didn’t succeed in bringing equality between men and women. Today’s Muslims across Middle East don’t see anything wrong in dressing like the westerners and in using all the benefits of the western civilization, but regardless of that fact, according to their hypocritical stance, Muslim women should dress as if they were in the middle ages.

Secret of the transfer of knowledge about healing

 Healing tradition where a dominant position is healed by the hearth is present in shamanism of the peoples of Central Asia and Turkey in rituals of healing with fire, lead or wax melting, as well as utilisation of the ashes from the hearth. It is interesting how the mysterious healer Lokman, known in Bosnian folk tales, specifically the one where he has the power to communicate with plants through snake ashes, is mentioned as a third cult figure in Islamic-Shamanistic cult of healing. It is claimed that he spread the cult of healing using his hands, and perhaps the most interesting fact is that the 31st chapter of the Qur'an carries his name (Arabic Luqman), which could be a coincidence, or not.

In numerous Sufi circles that practice is visible and is presented as hereditary skill which stems from the Prophet himself. Namely, as it is believed in Sufism, at one point a mysterious voice from the fire spoke to Muhammad (s.a.v.s.) and gave him directions on how he can cure people using ash from the fire mixed with some water. The prophet listened to the voice and from that day on, he healed numerous diseased people but over the years he got tired and transferred that gift of healing to his daughter Hazrat Fatima holding her hand (often called Fatima al-Zahra or Bibi Fatima) (5).





Initiation into Fatima’s cult

Initiation into the cult of healing always occurs in such a way that a certain (chosen) person dreams of Hazrat Fatima, which then states her thoughts and gives her the necessary knowledge and power. As soon as that person awakes it “feels” and “knows” that it can help other people, knowingly becoming the catalyst of divine power. Here, as we may conclude, a larger accent is placed on the healing powers themselves and not on props or ritual movements since, for example, most of the Turkish odžaklija repeat the following formula in most of their rituals: “This is not my hand…”

According to which definition Fatima herself chooses her future healers is still unknown, but an example of one case hints that with true desire and will that gift can be consciously attracted. One female healer, odžaklija, which is known as “Fatima’s servant” told her story about the initiation, which is allowed to be published and shared:

“I had my first calling by Fatimah (a.s) about 14 years ago, but I was at the time not educated in anything to do with Islam nor Shamanism nor Sufism. Indeed, I was in my own way an atheist, believing only in rationality. That I was thinking so often about Fatimah I put down to some historical books I had read and which had fascinated me. Still, I had to think about Fatimah all the time for many months but then I forgot. Then my life took a turn into chaos and I had serious calamaties hitting me. A bad relationship, abuse, the loss of my home, financial ruin and bad health. It was then, in utter desperation, that I remembered Fatimah and I called out for her in a dream and she came, and after shouting at me for abandoning her she gave me her hand and I was set on the path I am on now. And I recovered everyhing I lost with her aid.”

Handing the knowledge (power) of healing to her successors is recorded in Bosnian tradition where an old stravarka holding her props gives them as a gift to one of the household inhabitants with the words: “Here you go, daughter in law, you continue, I can no longer do it!”. Namely, as I heard from several old ladies which practiced the ritual of lead melting, due to old age and disease or physical inability, stravarka would lose the will, but also the strength to perform the ritual and heal successfully, therefore she stops her work transferring her secret of healing to another, younger person. Sometimes the process of choosing and transmission of healing powers is successful and sometimes it is not, since if the stravarka doesn’t choose wisely who could serve as her substitute, the supernatural powers which facilitate healing usually subside and disappear.

According to my knowledge the surest sign that transfer was successful is evident if the person is successful in growing plants, especially flowers, but also vegetables in the garden. Anyway, all rituals of initiation into healing, among all peoples from Balkan, are closely tied to the ritual which involves a plant or trees. It is also logical since the healing ability is supported by spiritual elements in nature whether they’re called faeries, or some specific religious person such as Hazrat Fatima.

What is especially fascinating with such healing practice is the fact that the house in which a successful stravarka lives is well off and prosperous, since such a person attracts people and money. Besides prosperity, a person with knowledge of healing summons and spreads positive energy, therefore around its house grass, herbs and trees grow exuberantly and the flowers have a more intensive smell and colour, which is in and of itself a product of shamanistic practice of connecting man with nature.

However, although initiation into spiritual healing can come by means of Hazrat Fatima through a dream, it also arrives through transfer from generation to generation, by an older healer giving way to a younger one. But, in the end, it is necessary to mention another version of transfer, the initiation of Hazrat Fatima herself into spiritual medicine which can be heard from the tribes in east Turkmenistan. They confirm, in a subtle way, that the gift of healing is always of a supernatural nature and it doesn’t come easy for the one receiving it, a sacrifice is usually required:

“The daughter of the prophet sat in the shadow of a tree when a yellow bird descended from heaven and stopped on one branch of this tree. The branch became dry immediately. Not long afterwards the bird left the tree and the shadow of it’s wings covered the legs of Bibi Fatimah and she became sick for seven days. Since no one was able to cure her, the Prophet asked God for help. Then, 40 perfect men were send by Allah to cure her. Coming from the heavens, seven among these forty reached the earth, alighting near a mausoleum. They put up a banner in the house of Bibi Fatimah who made some circumambulations around it and then recovered her health.”(6)


Note

(5) I noticed that the name Bibi (Fatima) is mostly used in Pakistan, Bangladesh and among the Muslims of India. The name Bibi itself can be found in the beliefs of Bosnian gypsies and it is an abbreviation of Bibija – the greatest female deity. Bibi has a dualistic character and is the manifestation of plague. Gypsies consider her to be their protector, according to legends in the ancient past she saved them from the plague in Egypt. Bibi in the language of gypsies has a few meanings: plague, weasel, daughter in law. Bibi (aunt) is the mother of the god, she walks in rags, with a stick and is followed by a dog. At early dawn, while the gypsies are sleeping, she passes through their village and chases away the disease from them. /Some beliefs of nomad gypsies/ GZM, Sarajevo 1958.

(6) Tierry Zarcone, “Shamanism and Islam” .

Neutralising negative energy - melting of lead

Though I explained in the beginning of the text the side effects of working with love magic, we should note that Bosnian stravarke or stravaruše warn that a clear indicator of a magical attack is when someone dreams that he is being attacked by one or more horses, or another type of animal, which is according to them more than clear sign that the negative energy started to directly influence the psyche of the person.

Magical cleansing is usually performed over the clothes which you carried during a ritual. It is believed that the ritual with the lead not only cleanses the person and the surrounding with its prophylactic characteristics, but also blocks all negative agents which could harm the person in the future. Though the ritual of elimination of evil can be practiced during any time of the day, from dusk till dawn, though individual days in the week have their advantages: Tuesday, Thursday and Friday, around noon, when the sun is in the zenith "when it calms down". If the ritual is performed on Tuesday then it is recommended that it should be done the following two Tuesdays or it can be combined, two Tuesdays and one Friday or similarly.

In order to release the accumulated magical energy, especially if you frequently perform rituals, then it would be preferable to practice the ritual of cleansing at least once a month. At the same time you will neutralise symptoms from yourself such as stress which will be reflected in better sleep, mental calmness, etc.

For proper performance of the ritual you will need the following props:

a piece of lead,
vessel with spring water,
metal spoon,
red rag,
three matches.

Use one piece of lead, of such a size that it can fit inside a metal spoon. The lead needs to be clean, washed in water and dried. Holding the lead in the right hand utter a prayer from your religion, such as Our father or Ya-sin. With that you infuse metal with the positive energy which will be free and channelled properly during the process of melting and becoming hard again. At the end of the prayer, blow vigorously in the direction of the lead.
Once you have done this, circle the lead three times around your head with your right hand, clockwise, starting always in such a manner to touch the part of the forehead between the eyebrows which, in Bosnian witchcraft, is called "star" or "house of the star". This ancient Illyrian belief about the connection of stars in the sky and the humans on earth is deeply rooted in beliefs of Bosnian magic and that's why they represent one of its main principles. With that we are certainly a step closer to unravelling the secret of where the ritual of melting lead comes from which our Illyrian forefathers respected, attributing magical powers of healing and influencing human destinies to it.

The next important prop is water. Spring water has special powers of mother earth and that's why it is most often used in rituals. Spring water is best taken immediately after sunrise or in the evening, after sunset, since its healing properties are greatest then.
You should perform the ceremony facing the door of the room, in order to allude ritually that the negative energy is leaving your home. Spread the red rag on the table first and on it a piece of clothing you wore during a magical ritual, usually your sweater. On the part of the sweater where your heart is when you put it on, place the vessel with spring water. Place the lead into the metal spoon and start melting it on the fire.
Utter this magic formula above the vessel with water:

I salute you good ghosts,
I salute you water, general,
you have great power to take down trees, rocks and mountains
and wash from them (remove) spellbound eyes and magic -
help and remove all evil from me.
Everything that came from the Jinn and the devil
let it go to the high mountain tops,
there were the rooster doesn't sing,
where the cow sounds,
where the ox cannot be heard,
where the bread is not baked,
there all evil should remain!

While you are uttering this formula move the vessel with your right hand in a circle, clockwise. With this ritual gesture one imitates the sun's movement and alludes to its victorious power over evil and darkness.

Pour the molten lead into the vessel with the spring water but in such a manner as to circle it three times, clockwise, the spoon around the edge of the vessel and then pour the lead in the middle. When touching cold water the molten lead can produce a strong sound and every time it will form one or more shapes which reveal in which amount the negative energy influenced you.

By analysing the formed shapes of lead we can come to some very interesting information about how and in what way the negative (magical) energy has influenced the person but for a detailed insight into these lead forms requires a special chapter and this time I will focus on the most important symbol of neutralising and that is the so called heart (see picture).



Sometimes it can happen that during all three processes of pouring lead the symbol of the heart is present but more often it happens once or twice. If at the bottom of the vessel you don't find the symbol of the heart during all three pouring processes, then you are a victim of a stronger magical attack or activity. But no matter you should not worry yourself because after you consume the water in which the lead was poured , your body (aura) will be cleansed and the symbol of the heart will appear, at least once, in a new ritual. Bosnian stravarke recommend to pour some water into the shampoo in order to cleanse your body from the negative energy during every shower and your organism by drinking it.

After you have poured the lead into the water you will pick it up and return it into the spoon and melt it on the fire again. During that time you will lower the vessel with water down the sweater to the part of the stomach and repeat the magical formula above the water. You will repeat the same process the third time while moving the vessel to the edge of the sweater.

After the last pouring of the lead the ritual is ended using three matches. One by one the matches are lit above the vessel with the water, while the text of the formula is repeated, and the matches are carefully carried in circle around the edge of the vessel and then they are extinguished in the water.

I don't light the matches
I'm burning from myself
all spellbound eyes, hostile activity, magical attacks.
Whatever is directed at me, addressed, framed and manufactured
let it fall off of me and disappear!
With god's help and my formula veledalin amin!

As you can conclude from the text of the formula itself this activity serves to cleanse with the element of fire which has the power to scare but also burn accumulated evil energy. Pour the water from the vessel into an empty bottle and the rest of the lead and matches scoop and throw down a river. You will consume the water the following few days, it is recommended three, five, seven or nine days, in the morning after you wake up and in the evening before sleep.