Koga zaboli utorkom

 Kad nekog stalno boli glava ili ga muči nesanica treba uz Euzubilet oko glave, za suncem, tri puta obnijeti kakve sadake i dati je sirotinji.

Kada nekom jedna kragna košulje viri van iz odjeće, a druga ne, vjeruje se da je ta osoba zaljubljena u nekog.

U Velikoj Kladuši se tvrdi kako nikad nije bilo vodenog ili drvenog prosjaka pošto stari ljudi vele da je ogrijeva i vode oduvijek bilo.

Ne valja spavati sa čarapa na nogama, možeš se razboliti.

Ne valja pisati ili crtati kemijskom olovkom po koži tijela, jer ako se razboliš, nećeš se lako moći izliječiti.

Kad se u kući zateknu tri osobe istog imena mora se napraviti halva.

Nagaziti se može na pasji ili mačji izmet, to se naziva sugreb, od čega se neki dio tijela ospe crvenilom i svrbežom. Liječenje se vrši tako da se oboljelo mjesto potare korom kruha i da psu da pojede.

Kad dijete ima padavicu otac treba nabaviti mladog crnog ovna bez ijedne bijele dlake i otići sa njim i bolesnim djetetom na raskršće. Tu na raskršću treba iznenada da obori dijete na zemlju i stavi mu nož uz vrat kao da će ga zaklati, kako bi ono od straha zadrhtalo, a odmah zatim otac tim nožem zakolje ovna. Meso zaklanog ovna ne smije se jesti nego se raskomada i baci niz rijeku a koža se ostavi da na njoj dijete spava sve dok ne ozdravi.

Ko umre uoči ili na utorak ili subotu biće na onom svijetu odvučen i mučen od strane džina.

U novu kuću se prvo unese sofra, oklagija i kruh te obavezno pijetao, koji treba da prenoći u kući, a sutra se zakolje i podijeli meso u tri kuće.

Hasuma (neprijatelja) uvijek treba pogledati kroz gaće i reći: ne bio ja u tvojim gaćama nego ti u mojim".

Da u kuću 40 dana ne mogu ni džini ni sihiri treba kuću okaditi sa korjenom omana, stručkom ćabarske trave i na vrh prsta mljevene kahve i šećera.

Ne valja raditi ništa po kući ili polju dok hodža uči Ezan, jer samo tada prestanu muke onih u džehenemu.

Jurjevo su stari Kladuščani zvali Mijena, zbog toga što je ono označavalo kraj zime i početak ljeta.

Kome dobro napreduju paprike u bašči taj je lažljiv.

Mrtvima je najbolje učiti uoči ponedjeljka i petka. Što se prouči mora se halaliti. Kad se ide na mezar učiti prouči se Fatiha ( na kraju se doda: "halal proučeno, laka ti crna zemlja i vječni rahmet") i tri puta se preko mezara prebaci po šaka zemlje.

Ko se boji groma i grmljavine treba jesti zagorite koruze.

Ko ima bradavica po rukama treba iz nečije kuće ukrasti soli i protrljati njome po bradavicama pa će uskoro nestati.

Kad grije Sunce a pada kiša treba stati ispod strehe kuće ili uza zid, proučiti Fatihu i Ihlas i pomisliti neku želju.

Kad se po prvi put ugleda mladi Mjesec treba reći " mašallah, vidi mladog Mjeseca!" To se radi zbog toga što se vjeruje kako se mlađak može ureći.

Kad se vidi mladi Mjesec treba gledajući neprestano u njega tri puta proučiti suru Fatihu i zamisliti želju.

Kad se vidi mladi Mjesec žene iziđu napolje i držeći raširene ruke u visino grudi prouče tri puta Amentu bilahi i to namjene na zdravlje svoje djece.

Ko se smije petkom plakat će subotom.

Oko akšama ne valja ništa predomećati iz ruke u ruku.

Prije svakog puta treba proučiti po tri puta suru Fatihu i Ihlas pa puhnuti nizase. Imat ćeš onda sretno i sigurno putovanje.

Pred putovanje dobro je prevrnuti naopako neki komad odjeće na sebi "da budeš od jedne pameti".

Kad pijanac umre sa flašom u rukama ili ostane alkoholnog pića poslije njegove smrti, popije li to piće neki drugi alkoholičar ogadit će mu se i prestat će piti alkohol.

Da bi kosa brže rasla i bila jakog korijena na mladu nedjelju, prije izlaska Sunca, treba uz Euzubilet, odsjeći na tri mjesta po pramen kose i baciti je pod mlado stablo dunje.

Nokte ne valja sjeći u tuđoj kući. Ako se već moraju sjeći onda treba za dozvolu upitat nekog iz te kuće.

Ne valja nokte sjeći u akšam da se ne ograjiše.

Da bi nokti rasli brže treba ih sjeći sajmenim danom a sporije petkom.

Svrbi li te jezik nego te ogovara. Da prestane treba pljunuti tri puta u vatru i svaki put reći:" Ko baje u guzicu staje!"

Prije odlaska na veliki put sevap je obići sav svoj posjed.

Veliki sevap je dati pare za kopanje ili uređivanje bunara kao i nasipanje puta.

Kukuruzi se u proljeće siju onda kad se počne oglašavati žaba, jer tad je dovoljno otoplilo.

Trešnja je ptičije drvo čijim se one plodovima najviše vole hraniti. Zato se kaže: "ne diraj ptičiju nafaku jer možeš nastadati!", odnosno ko se penje na trešnju može lako i pasti te se povrijediti.

Kad za vrijeme ručka gost krene svojoj kući, domaćica, čim on iziđe, okrene sofru ili tepsiju vratima, onim dijelom na kom ima hrane, kako bi berićet ostao u kući.

Ne valja vraćati prazan tanjur ili čanu (zdjelu) u kome je neko iz komšiluka donio sir ili mlijeko već se u tanjur stavi bar malo soli, ako nema ništa drugo, jer nju svako ima, a da se njome osoli stoka. To je za sevap.

Kupus se kiseli u danima nakon punog Mjeseca, ali nikako u zadnjoj lunarnoj fazi. Na pod bureta u kojem se stavlja kupus stavi se grančica kupine pa se kupus neće kvariti.

Luk nikada ne valja sijati prije podne već uvijek popodne pa se neće puno kvariti i gnjiti.

Luk u bašči treba kopati "kad Mjesec zastarči", odnosno kad prođe Uštap.

Masirače se siju srijedom. U posudu sa špicama stavi se malo kukuruznog brašna "da budu žute" te malo šećera - "da budu slatke". Kome se odneda u masiračama treba prilikom njihovog sijanja čučnuti a sjeme okrenuti naopako i tako zasijati.

Da bi krompiri bili krupni i jedri siju se četvrtkom. Ako bi neko upitao zašto ih siješ četvrtkom ne smije se reći da bi bili jedri jer onda neće biti. Dobro je ako u sijanju krompira učestvuje i neka debela osoba.

Grah se sije od prvog četvrtka u maju i obavezno prijepodne "da bi se brže kuhao". Neke Kladuščanke dok siju grah govore basmu:" ohmarci k'o ohanjci, kuh'o se k'o repa, bio sladak k'o moja pizda!".

Krastavci sijani utorkom uvijek budu gorki a oni četvrtkom kovrčavi.

Žene najviše vole okopavati bašču pazarnim danom, jer tada im ona najbolje napreduje.

Za onog ko prati svaku praznovjericu narod kaže da će ga svašta pratiti u životu.

Ne valja zviždati po kući jer se neće izleći pilići pod kvočkom ili se uopće kokoš neće raskvocati (postati kvočka).

Ko čuje oglašavanje djetlića dobiće uskoro dobru vijest.

Domaćice vjeruju da ako zaborave posoliti tijesto za kruh ili jufku da su se negdje osevapile.

Nakon objeda ne valja da gost koji nije prenoćio u kući pomaže oko pospremanja ili pranja suđa, zbog kućnog berićeta.

Kad se sije grah u prvu kućicu ili rupu u zemlji, žmireći se baci pet zrna graha i zatrpa pa te godine divlje životinje, posebno zec, neće jesti mladu stabljiku graha.

"Mrtvačka kina" ili kna nazivaju se u Velikoj Kladuši žute mrlje na prstima koje se iznenada pojave. Narod vjeruje ako se ta mrlja opazi u kući da će neko iz bliže familije uskoro umrijeti a ako se opazi vani ili kada nisi kod kuće onda će umrijeti neko daljni, iz rodbine ili komšiluka.

Ne valja da djeca idu unatrag jer "gone roditelja u džehenem". Zato se stalno galami i upozorava na djecu da to ne čine u igri.

Kad se pojavi Ciganin u dvorištu vjeruje se da maša zaplače ispod peke jer se uplaši da će mu domaćica dati pola kruha. Vjeruje se i to da ukoliko nekom uđe Cigan ili Ciganka u kuću da u njoj neće biti napretka narednih 40 dana.

Kome se nađe slučajno dlaka u ustima vjeruje se kako je meta nečijeg ogovaranja.

Koga zasvrbe stidne dlake, počeše se i kaže:"Kad svrbe dlake biće neke nafake!"

U narodu se vjeruje da nije dobro davat ništa od povrća iz bašče samohranoj osobi (koja nema djece), jer se može odnedati u tom povrću.

Kad mačka ispred kućnih vrata digne nogu i liže se doći će uskoro gost sa štapom.

Zbog kućnog berićeta domaćica uvijek kada nešto daje ili poklanja gostu tu stvar iznosi za njim napolje i onda mu je poklanja.

Za plodnog muškarca se kaže kad bi prebacio svoj kaput preko neke žene ona bi ostala trudna.

Koga zaboli glava utorkom boljet će ga narednih sedam dana.

Ako kiša počne padati utorkom padaće do narednog utorka.

White colour - symbol of sorrow

While mourning a dead family member, women avoided wearing red coloured clothes, white clothes was worn exclusively. Black was never worn since it was considered a sin. Women would, equally, take off all the jewellery and wouldn't wear it for the next 40 days, and some didn't wear jewellery for a year or two. During the time of mourning none of the family members can organize a wedding or goes to one if invited; there is no singing and no joy. During Eid a ram is sacrificed for the soul of the deceased. If the deceased appointed by his will for a ram to be slaughtered, then all the meat needs to be given to the poor, while in other instances only the blood goes for his soul, and the meat can be eaten by the members of the household. There was a custom in Sarajevo that the left side of the sacrifice is distributed to the poor and the right is left to the family. In Jajce on the eve of Eid, halvah and bread were distributed for the "soul of the dead". In Bihać on the eve of both Eid's people would bring halvah and pies in front of the mosque, they would be then distributed to the children "for the soul of the deceased". For the forgiveness of the sins of the deceased it was customary to distribute "čagate" (kefaret) i.e. money wrapped in paper with which a person can provide a meal for themselves.Čagete was distributed during the first seven days after the funeral, seven čageta for seven poorest households in the neighbourhood or for forty days.
Karl Steiner, doctor from Ljubinja, in his work Bosnian folk medicine, notes that Bosniaks do not consider as something horrible, instead every Friday, and often other days, they gladly gather in graveyards for conversation and rest, which the author considers as proof of great respect towards their ancestors. The interesting thing is that the author highlights that there is no sorrowful mood with the gathered people, instead everyone is feeling relaxed and especially with the young. Bosniaks even have a very special custom to make small dents on the gravestones in order to gather rain water for the birds but also leave food for them .
Connecting birds with the dead i.e. graveyards is not a coincidence since the bird besides being a mythological personification in Bosnia of the soul, her symbolism is much greater and leads us to the Illyrian religious belief in which birds which pulled carriages of the sun god, are mentioned, the same god which is born each day in the "east" and dies in the "west". It is obvious that are ancestors considered birds as souls, holly animals, which has a foothold in Bogomil teachings that it is a deadly sin to kill animals and especially birds and to destroy their eggs.
Respect towards the dead is an integral part of Bosnian spiritual tradition since the old days. Passing by graveyards old people still today preserved a habit to utter El-Fatiha for the dead; first for god's messenger Muhammad, then for the deceased and in the end for all of the dead.