Božanski bik Tur

 Bik je od početka ljudske povijesti sveta životinja koja je zbog svoje fizičke snage i impozantog izgleda dio mnogih mitoloških predaja, legendi i kultova. Među najstarijim mitovima gdje se on navodi locirana je Mesopotamija i predaja o božanstvu Gugalanni, poznatijem kao Nebeski Bik ili Bik sa Neba. Gugalanna je bio prvi muž Ereshkigala, božanstva podzemlja, mračnog svijeta bez svjetlosti. Njega su Bogovi poslali da se osveti Gilgamešu zbog toga što je odbio seksualni poziv boginje Inanne. Tom prilikom Nebeski Bik, čiji udarac nogom izaziva zemljotres, poražen je i ubijen te raskomadan od strane Gilgameša i njegovog pratioca Enkidua.

Na Bliskom istoku religijski pojam ubijanja bika je dosta čest i nalazimo ga i u predaji o genezi uobličene u perzijskom bogu Mitri, od čijeg je opisa rođenja i života nastala mitološka predaja o Isusu, koji lovi i ubija divljeg bika. Iz tijela mrtve životinje nikle su biljke, od kostiju postalo je žito a iz krvi vinova loza. Tada se stvaraju i prvi ljudi.

Bik i nakon pojave islama na ovom području ne gubi svoju božansku osobnost što se najbolje može argumentirati arapskim mitom, ili bolje rečeno kozmologijskom predstavom, o bijelom biku Kujuti koji stoji na glavi strašne zvijeri Bahamut i drži zemaljsku kuglu na svojim leđima.

Bahamut ili Behemoth naziv je za mitološku divovsku ribu koja u arapskoj kozmologiji predstavlja oslonac same planete Zemlje, i za nju mitologija tvrdi da ima mnogo očiju, ušiju, noseva i jezika po sebi. Pojedini mitovi govore kako umjesto riblje ima glavu slona ili nilskog konja, a u nekim verzijama Bahamut je zapravo morski zmaj sa oštrim zubima i udovima. Bahamut na svom snažnom tijelu drži svih sedam sfera koja u arapskoj mitologiji čine cjelokupni univerzum.



Na Bahamatu, odnosno na njegovoj glavi, pozicioniran je bik po imenu Kujuta, koji na svojim leđima nosi planinu od rubina. Na vrhu te neobične planine melek drži sedam slojeva zemlje. Alternativno, po leđima Bahamuta je zapravo površina od pijeska. Kujuta stoji na tom pijesku, a planina koju nosi na leđima ima u sebi ogromni ocean usred kojeg pluta Zemlja. Ispod Bahamuta se nalazi mračni i tajanstveni predio ispunjen maglom i vodom. Neki mitološki podaci tvrde kako ispod te tamne sfere postoji vatreni svijet u kojem obitava zmija po imenu Falak.

Bahamut je originalno mitološko stvorenje arapske mitologije, podaci o njemu se pojavljuju u kosmografskim tomovima koji datiraju iz 1291. Sam naziv na arapskom znači „zvijer“. O njemu je posebno pisao drevni arapski historičar Ibn al-Wardi, a spominje se i u Hiljadu i jednoj noći gdje se navodi priča o čovjeku po imenu Isa koji vidjevši Bahamuta od šoka i straha gubi svijest. Kada se probudi Allah ga pita da li je vidio veliku ribu. Isa odgovara da je vidio kako na glavi ribe stoji bik. Židovi su ovo mitološko stvorenje, poput mnogih drugih religijsko-mitoloških segmenata, asimilirali u svoje mitske predaje.


Arapski Kujuta i bosanski Tur


Pojedini segmenti prezentirane legende imaju dodirnih tačaka sa bosanskim mitom o gigantskom biku Turu, koji na svojim leđima nosi planetu Zemlju, i od čije volje ovisi njena ali i sudbina svih ljudi. Generalno, predaja o Turu je kratka i nema puno detalja koji bi otkrili nešto više o široj predstavi bosanske kozmologije a jedini izuzetak čini Rogatica. Naime, u tom dijelu Bosne se vjerovalo kako ispod zemlje postoji nepregledno more, na njegovoj površini pliva jedna velika riba, na ribi stoji bik a na njemu Zemlja. Kad taj bik pomjeri samo malo jednim uhom, zemlja se zatrese, a kada bi pomaknuo nogom ili čime drugim, sva bi se zemlja u more prevrnula, ali je, vjerovalo se, Allah stvorio jednu mušicu koja stalno oblijeće oko očiju tog bika i on ima od nje toliki strah da se ne smije niti pomjeriti sa mjesta.(1)

Kako kod Turaka nema zabilježene legende niti o Bahamotu niti Turu, može se zaključiti da nije bilo prenošenja mita tokom osmanlijske okupacije BiH već da je on očito rudiment nekog drevnog paganskog kulta koji su baštinili pojedini mediteranski narodi, a među njima i Iliri. Postoji logična mogučnost da su ilirski vojnici službujući u Rimskom carstvu prenijeli legendu o Turu na područje Sirije i dalje, ili obrnuto, usvojili je i donijeli na Balkan. No, kako god bilo riječ je o vrlo staroj legendi iz drevnih, antičkih vremena.

Bik je za Ilire imao vrlo značajno mjesto u religijsko-magijskom smislu te iako nemamo puno pisanih podataka o paganskim obredima naših predaka otkriveno je kroz arheološka nalazišta da su običavali vješati rogove Bos primigeniusa na začelje kuće što je imalo magijsku funkciju da štiti familiju i podari joj plodnost. Također ne treba zaboraviti navesti niti tradicionalan običaj kod ilirskih plemena prinošenja žrtve, dara u krvi i mesu Bogovima za uspješnu žetvu pšenice, kada se na nekom brdu početkom augusta klao bik.


Jedinstveni Tur

Evidentna su i druga mimoilaženja u samoj legendi, naime, kako tvrdi arapska mitologija Bahamut će kada bude Smak svijeta biti uništen od strane svoga kreatora odnosno Boga, kojemu je jedina ta zvijer potčinjena. Kod Bošnjaka se pripovijeda kako će se kijamet desiti onoga dana "kada Tur zatrese svoje tijelo", odnosno nema nikakvih navoda o klasičnoj predstavi Smaka svijeta gdje se sve odigrava Božijom voljom, što nam daje dovoljno prostora za zaključak kako je Tur zemljodržac gospodar planete i ljudi.

Isto tako, dok se u arapskoj mitologiji bik Kujuta prikazuje potpuno bijele kože u bosanskoj mitologiji on je crne boje, i svakako je povezan sa stvarnom životinjom (Bos primigenius) koja je izumrla na tlu Europe u srednjem vijeku. Najbolji dokaz njegove prisutnosti na području Bosne i Hercegovine su toponimi koji svemu daju dublju historijsku konotaciju.

Tur je u bosanskoj predaji bez imalo sumnje božanstvo i u tom obliku ne susreće se nigdje drugdje na Balkanu, niti u Europi, što samo po sebi dovoljno implicira kako je riječ o drevnom nadnaravnom biću. Prije se pretpostavljalo da njegov naziv Tur dolazi od skraćenice latinske riječi taurus no jasno je da izvorno porijeklo proizlazi od stvarnog imena divljeg goveda Bos primigenius.


Božanski Orač Vidasus

U tradicionalnom životu Bosne i Hercegovine kastrirani bik tojest vol bio je sastavni dio seoskog domaćinstva i zamjenjivao je konja, koji je imao višu tržišnu cijenu i zbog toga nije mogao biti u vlasništvu većine seoskih domaćinstava. Istražujući kroz etnološku građu i usmenu predaju vjerovanja bosanskog naroda o volu primjetno je kako se prema njemu odnosilo sa pažnjom i brigom prvenstveno zbog egzistencijalne ali i svete svrhe. Kada započne proljetno oranje zemlje volu koji se nalazio sa desne strane omotavalo se oko desnog roga crveno pletivo (niti), od čelo bi mu se razbilo kokošije jaje a vrat bi mu se namazao maslom. Sve te ritualne mjere poduzimale su se u svrhu zaštite od zla i prizivanju sreće i plodnosti.

U narodnoj astronomiji sazviježde od sedam zvijezda takozvane Plejade naziva se Volovi. To je interesantno i zbog toga što se Plejade (Messier 45) nalaze u sazviježđu Bika. Iako wikipedia tvrdi kako su Plejade zastupljene u svim mitologijama sjeverne polutke izvjesno je da se kroz legendu o Turu, ali i druga narodna predanja i vjerovanja, može nazrijeti mitološka poveznica sa Plejadama i u bosanskoj mitologiji.

Segmenti kulta božanskog bika Tura naslućuju se upravo iz dva narodna naziva sazviježđa koja se nalaze jedan uz drugi a to su Orion, skup od tri zvijezde, koje se u Bosni naziva Štapovi, i već pominjanih Volova.  U proljeće, kada je vrijeme za sijanje, čim se ugledaju Štapovi na nebu, znak je da je nastupila zora, bliži se jutro, te treba nahraniti i upregnuti volove da idu orati.

Zajedno ta dva sazviježđa prezentiraju onog koji upravlja Volovima tojest ore zemlju odnosno predstavljaju mitološkog (astralnog) Božanskog Sijača, koji bi mogao biti niko drugi nego ilirski bog Vidasus, poznat kao i Žeteoc - onaj koji žanje (žito). U prilog tome ide i podatak kako su plug izmislili sami Iliri.(2)

Prema narodnoj priči iz Velike Kladuše u davnim vremenima žvio neki pohlepni čovjek koji je imao sedam volova. Kako je imao neparan broj žudio je za još jednim volom da bi ih imao osam tojest upario. Jednog dana dosjeti se kako u susjednom selu ima neki siromašan čovjek koji posjeduje samo jednog vola. - Kad ih nema više ne treba mu ni taj jedan, zaključi on i skuje plan sa sinom da odu iza ponoći u susjedno selo i ukradu ga. Što su naumili to i napraviše. Kad su došli na pola puta do kuće neki nemir uhvati oca i on reče sinu da će tu zastati da se odmore. Vidjevši u blizini stog sijena naredi mu da donese sijena i poreda ga u devet malih hrpa, jednu pored druge, a kad ovaj to učini on pusti ukradenog vola da se pogosti sijenom. No, umjesto da počne jesti od prve gomile vol se dvoumio, njuškao i tek se zaustavi na sedmoj hrpi sijena te tu započe jesti. To užasnu oca i on reče sinu: "Vidiš li ovo, sine moj, koliki smo grijeh napravili što smo ukrali vola da će nas kletva onog siromaha pratiti sve do sedmog koljena!". No, pohlepa u njemu pobijedi strah i on nastavi put kući. Nekako u to vrijeme, pošto se bližila zora, probudi se onaj siromah i krenu u štalu da nahrani vola ali čim uđe u prostoriju vidje da ga nema i shvati kako je pokraden. Od tuge i bola zaplače te prokle lopova neka ga Bog kazni i uzme mu ono što je i ovaj njemu. Ubrzo otac i sin, zajedno sa ukradenom životinjom, približiše se nadomak svoje kuće. Kad su stigli pred štalu oca iznenadi neka čudna tišina koja je dopirala iz nje, i on požuri da zapali svijeću. Blijeda svjetlost svijeće ubrzo obasja štalu. Bila je potpuno prazna. Volova nije bilo. Otac mahnito istrča napolje i uhvati se rukama za glavu od muke i bola. Onda pogleda u nebo želeći zakukati pred Bogom na tome što ga snađe i prije nego li otvori usta opazi na nebu sedam sjajnih zvijezda kako trepere zajedno te razgoračenih očiju shvati da se nema šta jadati Bogu, jer ga je on kaznio zbog velikog grijeha koji je učinio siromašnom čovjeku. Tako je po narodnom kazivanju postalo sazviježđe Volova (Plejade) kao upozorenje svima da se ne smije tuđe krasti a posebno ne volovi.(3)


Note

(1)Zanimljivo je spomenuti kako je općenito nekada narod BiH izgled Zemlje predstavljao si kao jednu veliku četverouglastu ploču, koja se na svojim uglovima o samoj dlaci bika naslanja na četiri stupa, te se stalno čini da će svaki tren pasti. Ali neće, tvrdio je narod, jer stoji tako po Božijoj volji i milosti. Ta je ploča jednako dugačka i široka. Stupovi su joj vrlo uljašteni, visoki i tanki, te se savijaju, da se čini kako će se svaki čas prelomiti. Oni su napravljeni od bijelog mramora i usađeni u neizmjernu morsku dubinu, jer pod cijelom tom pločom (zemljom), nalazi se nepregledno more, koje ne možemo vidjeti jer je pod nama. Ovo je ogromno more i prema njemu sva druga mora su mala.

(2)U bosanskoj ljubavnoj magiji djevojka ako čara sa orasima ona gleda u Volove na nebu, jer su jači, a ako želi vidjeti (sanjati) svog budućeg muža onda navečer pogleda prema Štapovima i govori ovo:" Osvjetli me Žarinko nasiba, zapali me Planinko nasiba, da ja vidim svog suđenika. Da ga vidim večeras u snu kao na javi, ili njegovo lice da vidim, ili njegovo ime da čujem. Dok ga ne vidim on ne mogao hodati ni raditi."

(3)Motiv prenošenja (teleportacije) zemaljskog događaja koji predstavlja veliki grijeh na nebo, koje simbolizira svjetsku pozornicu, uobičajan je u bosanskim predajama. Još jedan poznati primjer je onaj kada je Bog usmrtio istog trena sina kada je zamahnuo sjekirom prema majci, želeći je ubiti, i njegovo tijelo zajedno sa sjekirom prenio na površinu punog Mjeseca, da bude svim ljudima upozorenje da moraju poštovati majku.

Love - road towards heaven

Among the Bosnian people, especially in the south-western part of BiH, there is a custom that every family have their own graves, which are usually placed in the vicinity of the house. There is documented proof that there was a custom of burying the dead in the woods, yards or underneath bushes. In old graves one could usually see, especially around Sarajevo, a planted tree above the grave, so that often, the graveyard resembled a forest. This practice was familiar in the entire country. Reason for this was the desire to ensure good deeds to the dead, namely, if one would plant a cherry tree the fruit would be eaten by birds so called "bird's alms", which should ease the soul of the dead. But, there is probably a deeper tradition behind this practice, Illyrian one, dedicated to the cult of the deity of nature and fertility, Tana and Vidasus, therefore the act of planting a tree next to the deceased would have the role of gift for the ancient gods, such as, for example, the practice of leaving gifts at the spring to god Bindu with the goal of seeking amelioration.
For people who spread hatred and quarrels it is said that they are the "firewood of hell", they're used to light a fire on which souls such as theirs will burn. The notion, that the largest sin which dooms someone to hell is if someone separates two people which love one another (i.e. husband and wife), was created based on the belief above. That sin is characterised among the people to be so large that it cannot be annulled even if the man builds nine mosques with his money and his own hands. Again, it is believed, Allah will not forgive his sin.

Recount of a touching folk song:

Hazrat Fatima was walking,
Across heaven and hell,
She opened the doors of heaven,
She didn't see her  dear mother,
She opened the doors of hell.
-"what are you doing there, mother dearest?"
-ask me not my dear daughter,
I committed a great sin,
I broke off a reel of a graft,
I muddied clear water;
I started a quarrel between a boy and a girl,
Allah would've forgave me everything,
Only not those two."


How much love is considered to be the most noble and to Allah the most dearest occurrence, with which an individual can gain many deeds and open the doors of heaven for himself, is evidenced by the belief which claims that the person who introduces two people, which fall in love and get married, earned so much good deeds with God that he is free of the obligation to pray and go to the mosque his entire life.

Ljubav - put ka dženetu

Kod Bošnjaka, posebno u sjeverozapadnom dijelu BiH, običaj je da skoro svaka familija ima svoje mezare, koji su često smješteni uz neposrednu blizinu kuće. Postoje dokumentirani zapisi da je bio običaj zakopavanja mrtvih u šumu, bašču ili pod grmljem. Na starim mezarima često se moglo vidjeti, posebno oko Sarajeva, iznad mezara posađeno drvo, tako da je često samo mezarje ličilo na šumu. Ova praksa bila je poznata u cijeloj zemlji. Razlog tomu je bila želja da se mrtvom osiguraju sevapi, naime, ako bi se posadila trešnja njene plodove bi jele ptice takozvana ptičija sadaka, što je trebalo olakšati duši mrtvoga. No, iza toga se vjerovatno krije mnogo dublja tradicija, ona ilirska, posvećena kultu božanstava prirode i plodnosti, Tane i Vidasusa, te bi postupak sađenja drveta pored mrtvaca imalo ulogu dara za drevne bogove, baš kao što je, na primjer, bila praksa ostavljanje dara na izvoru bogu Bindu u svrhu traženja izlječenja.

Za ljude koji šire mržnju i svađu u narodu se kaže da su "džehenemski potpalj", njima se loži i potpaljuje vatra na kojoj gore duše slične njima. Upravo na temelju takvog vjerovanja nastalo je i razmišljanje da među najveće grijehe kojima čovjek sebe može svjesno osuditi na džehenemske vatru jeste ako rastavi dvoje koji se vole, naročito muža i ženu. Taj grijeh se u narodu karakterizira toliko velikim da ga ne može poništiti niti da taj čovjek o svom trošku i svojim rukama sagradi devet džamija. Opet mu, vjeruje se, Allah neće oprostiti grijehe.

Dirljiva narodna pjesma pripovijeda:

Šetala se hazreti Fatime,
po dženetu i po džehenemu,
dženetu je vrata otvorila,
milu majku nije ugledala,
džehenemu vrata otvorila,
majka joj na dnu džehenema.
-“Šta ćeš tuder, moja mila majko?”
-“Ne pitaj me šćeri moja mila,
veliki sam grijeh učinila,
kalemu sam kalem odlomila,
pa sam bistru vodu zamutila;
zavadila momka i djevojku,
za sve bi mi Allah oprostio,
samo neće momka i djevojke…”

Koliko se ljubav među Bošnjacima tradicionalno smatra najplemenitijom i Allahu najdražom pojavom, uz koju pojedinac može steći veliki sevap i sebi otvoriti vrata dženeta, tvrdi vjerovanje koje kaže da ona osoba koja upozna dvoje, pa se oni zaljube i ožene, zaslužio je toliki sevap kod Boga da je oslobođen obaveze da cio život klanja i ide u džamiju.

Illyrians - the largest mystery of Europe

That are ancestors, the Illyrians, were a warlike, mystical people, with shaman cults is known regardless of the fact that there is little data about them. But, the thing that is more interesting is the fact that it has been written by Roman historians, such as Pliny, that among the Illyrians there were many magicians, healers and clairvoyants of high regard, known across the Roman Empire.
Illyrian religion constituted numerous shaman cults where among the most important deities were those that represented symbols of the cult of fertility - god Vidasus (Cernunnos, Pan) and Tana (Diana, Aradia). Similarly, among the numerous spirits and god's of the earth (nature) and sky, the dominant place was occupied by the snake, incarnation of the Grand Mother, to whom the hearth and threshold were dedicated. Still today in Bosnia it is traditionally believed that every house has its own snake protector, which protects the home and family from evil and bad luck. That this belief is not one of the many but very important, but also holly, is confirmed by its taboo - if the snake is accidentally or on purpose killed, the owner of the house will die.
According to a legend the snake is not only the protector of the house but also planet earth. Namely, in Bosnian mythology it is mentioned that above earth there is a gigantic snake which formed a circle with its body (bit its own tail) around the planet and in that way it protects it from all danger and bad luck, which additionally justifies her name of a protector.
Illyrian are equally prone to worshiping both earth spirits and gods as well as celestial ones, among which we will single out sun and moon as well as the stars. Belief of the Illyrians that stars are the seats of the human soul reveals an intriguing fact that our ancestors considered that they stem from another planet, i.e. space.
Traditional belief about Bosnia claims that one should not gaze at the stars at night because of the fear that at that moment one of them doesn't "fall", because if it happens to be the star of that person, the person will die immediately?! Analysing certain segments of Illyrian legends and beliefs, such as the one about the black dragon, god of evil, which attacks the sun and moon trying to swallow them (black out), we can see parts of the ancient myth about the demise of a civilization or even planets from which the ancestors of the Illyrians escaped.
Representation of the snake as the Grand Mother, symbol of life, and protector of humans from one side and the black dragon, god of evil, which constantly attacks sun and moon, trying to devour them and cause the end of life on earth, and humans themselves, is an ancient myth about the struggle of good and evil. But, behind it all is something much deeper and mystic. We could refer here to the theory of David Icke about the reptilian race of earth, which is present from the ancient times of Sumerian and Babylon, whose symbols are represented in various segments of the ruling families throughout the world.
If we recap the history of religion at its very beginning we will come to an obvious fact that today's monotheistic god is twice as young as all pagan gods, and that the teaching of monotheism cannot be taken seriously in the attempts to fathom the history of the human race and its genesis, irrespective of the fact that monotheism, especially Christianity, took numerous segments of the pagan religion. The oldest religious movement which is familiar to us is the Neolithic cult of the Grand Mother, which is called the first and oldest deity in human history. And the Grand Mother is what connects the Illyrians with the reptiles (snake, dragon, salamander) and their alien heritage or ancient race from which they stem.

What connects Bosnia and India?

There is a large possibility that the Illyrians had some connection or even common heritage with the people from India, which can be grasped if we analyse certain legends from Bosnian mythology. The most interesting tale about the mysterious creatures called utve zlatokrile - half humans, half birds, which didn't have sexual distinctions. It is claimed that they have escaped to Bosnia from India, "that cursed land".
Another rarity of the Bosnian people but also connection with India is located in the traditional belief in the migration of the human's soul into an animal and vice versa (reincarnation), which is actually the basic concept of the Bogomils in Bosnia during the Middle ages. How much this belief was widespread and accepted from the folk is best witnessed from the fact that still today in the 21^st century, there are old people who prolong the belief about the migration of the soul. In Velika Kladuša there are still old ladies from which you can hear the claim that evil people, especially murderers and thieves, turn into cows after death, horses, pigs, etc. so that they could repay their sins in the new life, serving other people. This traditional belief, which is found in total opposition about the classic monotheistic maxim of the soul leaving to heaven or hell, clearly points to the deep rooted belief about reincarnation among the Bosnian people.

Third eye or stars

In the end, we will return to the beginning of the text which speaks about the Illyrians as skilled mages and clairvoyants and the part about the belief in the connection of humans and stars in the sky and we will compare all that with the hinduistic teaching about chakras. Ajna or the sixth chakra is located in the middle of the forehead, above the eyebrows, and is connected with the pineal gland which is inactive in most humans, and it gives the ability of telepathy, clairvoyance, astral projection, etc. to mystics. This sixth chakra is often called the third eye and can be seen on ancient drawings of numerous deities.
In Illyrian-Bosnian tradition the third eye is called "star" which has the function to connect man with its star in the sky, seat of the soul. In practice this belief is widespread among the stravarke which annul negative energy while performing the ritual, using molten lead, covering their forehead with their hand i.e. their "star" for fear of negative energy blocking their invisible connection with the star in the sky. As each one of them claim, if that would happen, it could be possible for them to lose their mind and fall ill physically.
This ritual process directly goes in favour of the assumption that the Illyrian believed that they stem from another planet, with which they stayed in contact through the "star" on their forehead or the third eye. Or that their astral bodies descended to earth and populated it in the bodies of some ancient human beings. From that event it is easy to assume that through the generations they lost the precise detail from which part of the universe and from which planet they came so they considered all of the stars to be seats of the soul and their genesis.