Among the Bosnian people, especially in the south-western part of BiH, there is a custom that every family have their own graves, which are usually placed in the vicinity of the house. There is documented proof that there was a custom of burying the dead in the woods, yards or underneath bushes. In old graves one could usually see, especially around Sarajevo, a planted tree above the grave, so that often, the graveyard resembled a forest. This practice was familiar in the entire country. Reason for this was the desire to ensure good deeds to the dead, namely, if one would plant a cherry tree the fruit would be eaten by birds so called "bird's alms", which should ease the soul of the dead. But, there is probably a deeper tradition behind this practice, Illyrian one, dedicated to the cult of the deity of nature and fertility, Tana and Vidasus, therefore the act of planting a tree next to the deceased would have the role of gift for the ancient gods, such as, for example, the practice of leaving gifts at the spring to god Bindu with the goal of seeking amelioration.
For people who spread hatred and quarrels it is said that they are the "firewood of hell", they're used to light a fire on which souls such as theirs will burn. The notion, that the largest sin which dooms someone to hell is if someone separates two people which love one another (i.e. husband and wife), was created based on the belief above. That sin is characterised among the people to be so large that it cannot be annulled even if the man builds nine mosques with his money and his own hands. Again, it is believed, Allah will not forgive his sin.
Recount of a touching folk song:
Hazrat Fatima was walking,
Across heaven and hell,
She opened the doors of heaven,
She didn't see her dear mother,
She opened the doors of hell.
-"what are you doing there, mother dearest?"
-ask me not my dear daughter,
I committed a great sin,
I broke off a reel of a graft,
I muddied clear water;
I started a quarrel between a boy and a girl,
Allah would've forgave me everything,
Only not those two."
How much love is considered to be the most noble and to Allah the most dearest occurrence, with which an individual can gain many deeds and open the doors of heaven for himself, is evidenced by the belief which claims that the person who introduces two people, which fall in love and get married, earned so much good deeds with God that he is free of the obligation to pray and go to the mosque his entire life.
Showing posts with label Bind. Show all posts
Showing posts with label Bind. Show all posts
Aug 13, 2015
Jun 28, 2015
Ljubav - put ka dženetu
Kod Bošnjaka, posebno u sjeverozapadnom dijelu BiH, običaj je da skoro svaka familija ima svoje mezare, koji su često smješteni uz neposrednu blizinu kuće. Postoje dokumentirani zapisi da je bio običaj zakopavanja mrtvih u šumu, bašču ili pod grmljem. Na starim mezarima često se moglo vidjeti, posebno oko Sarajeva, iznad mezara posađeno drvo, tako da je često samo mezarje ličilo na šumu. Ova praksa bila je poznata u cijeloj zemlji. Razlog tomu je bila želja da se mrtvom osiguraju sevapi, naime, ako bi se posadila trešnja njene plodove bi jele ptice takozvana ptičija sadaka, što je trebalo olakšati duši mrtvoga. No, iza toga se vjerovatno krije mnogo dublja tradicija, ona ilirska, posvećena kultu božanstava prirode i plodnosti, Tane i Vidasusa, te bi postupak sađenja drveta pored mrtvaca imalo ulogu dara za drevne bogove, baš kao što je, na primjer, bila praksa ostavljanje dara na izvoru bogu Bindu u svrhu traženja izlječenja.
Za ljude koji šire mržnju i svađu u narodu se kaže da su "džehenemski potpalj", njima se loži i potpaljuje vatra na kojoj gore duše slične njima. Upravo na temelju takvog vjerovanja nastalo je i razmišljanje da među najveće grijehe kojima čovjek sebe može svjesno osuditi na džehenemske vatru jeste ako rastavi dvoje koji se vole, naročito muža i ženu. Taj grijeh se u narodu karakterizira toliko velikim da ga ne može poništiti niti da taj čovjek o svom trošku i svojim rukama sagradi devet džamija. Opet mu, vjeruje se, Allah neće oprostiti grijehe.
Dirljiva narodna pjesma pripovijeda:
Šetala se hazreti Fatime,
po dženetu i po džehenemu,
dženetu je vrata otvorila,
milu majku nije ugledala,
džehenemu vrata otvorila,
majka joj na dnu džehenema.
-“Šta ćeš tuder, moja mila majko?”
-“Ne pitaj me šćeri moja mila,
veliki sam grijeh učinila,
kalemu sam kalem odlomila,
pa sam bistru vodu zamutila;
zavadila momka i djevojku,
za sve bi mi Allah oprostio,
samo neće momka i djevojke…”
Koliko se ljubav među Bošnjacima tradicionalno smatra najplemenitijom i Allahu najdražom pojavom, uz koju pojedinac može steći veliki sevap i sebi otvoriti vrata dženeta, tvrdi vjerovanje koje kaže da ona osoba koja upozna dvoje, pa se oni zaljube i ožene, zaslužio je toliki sevap kod Boga da je oslobođen obaveze da cio život klanja i ide u džamiju.

Za ljude koji šire mržnju i svađu u narodu se kaže da su "džehenemski potpalj", njima se loži i potpaljuje vatra na kojoj gore duše slične njima. Upravo na temelju takvog vjerovanja nastalo je i razmišljanje da među najveće grijehe kojima čovjek sebe može svjesno osuditi na džehenemske vatru jeste ako rastavi dvoje koji se vole, naročito muža i ženu. Taj grijeh se u narodu karakterizira toliko velikim da ga ne može poništiti niti da taj čovjek o svom trošku i svojim rukama sagradi devet džamija. Opet mu, vjeruje se, Allah neće oprostiti grijehe.
Dirljiva narodna pjesma pripovijeda:
Šetala se hazreti Fatime,
po dženetu i po džehenemu,
dženetu je vrata otvorila,
milu majku nije ugledala,
džehenemu vrata otvorila,
majka joj na dnu džehenema.
-“Šta ćeš tuder, moja mila majko?”
-“Ne pitaj me šćeri moja mila,
veliki sam grijeh učinila,
kalemu sam kalem odlomila,
pa sam bistru vodu zamutila;
zavadila momka i djevojku,
za sve bi mi Allah oprostio,
samo neće momka i djevojke…”
Koliko se ljubav među Bošnjacima tradicionalno smatra najplemenitijom i Allahu najdražom pojavom, uz koju pojedinac može steći veliki sevap i sebi otvoriti vrata dženeta, tvrdi vjerovanje koje kaže da ona osoba koja upozna dvoje, pa se oni zaljube i ožene, zaslužio je toliki sevap kod Boga da je oslobođen obaveze da cio život klanja i ide u džamiju.

Subscribe to:
Posts (Atom)