Iako se generalno smatra da je alkoholu skloniji muški spol nedavna istraživanja pokazuju da su u jednakoj mjeri tome podložni muškarci i žene. Većina njih konzumaciju alkohola smatra načinom za opuštanje i u tome ne vidi nikakav problem, dok se jedan dio opija naivno misleći da će im tako biti bolje. No, zapravo, siguran dokaz da je neko postao zadrti ili kronični alkoholičar jeste ona klasična faza kada ta osoba ne može i ne želi priznati da ima problem sa pićem, već uporno tvrdi da se može sa njim nositi bez ikakvih problema te prestati u bilo kojem trenu. Naravno, to je pouzdan pokazatelj da je odavno prestala svaka svjesna kontrola i jedina koja postoji je ona po kojoj alkohol u potpunosti vlada sa tim pojedincem.
Iza sklonosti ka alkoholu uvijek se krije slabi ljudski karakter koji bježeći u opijanje zapravo traži lažni bijeg od života i svakodnevnih problema i obaveza. Čak smo u prethodnom vijeku svjedočili katastrofalnoj tradicijskoj navici da su se mladi muškarci namjerno podsticali da počnu sa pijenjem alkohola, obrazlažući to primitivnim i besmislenim izjavama kako „nije muško ko ne voli rakije“, ili „nije muško ko ne voli da popije“.
Antropološki posmatrano takav nerazumni postupak predstavljao je svojevrsnu inicijaciju mladića u svijet odraslih muškarca, koji se kroz naredni period pretvarao u pravo ovisništvo rezultirajući nizom socijalnih tragedija. Posljedice tog nerazumnog čina i tradicije bile su krajnje razorne prvo za ljudski um i zdravlje a onda i familiju. Nebrojeno mnogo puta alkoholizam supruga, osim loše finansijske situacije, dovodio je do fizičkog i psihičkog maltretiranja drugih članova familije, posebno žene i djece, što je često znalo kulminirati sudskim sporovima, razvodima i raspadom porodice.
Međutim, niti u današnje vrijeme nije ništa bolja situacija. Možda je po ruralnim sredinama nestalo onih agresivnih alkoholičara koje je imala skoro svaka familija, no, današnji tempo života i prije svega pritisak kako roditelja, tako i društva, na mlade ljude djeluje prilično negativno te oni osim u pijenju i pušenju, na žalost, i u drogi traže ispušni ventil.
No, treba reći da priča o alkoholu nema isključivo svoju tamnu stranu, jer ukoliko se konzumira umjereno i sa vremena na vrijeme, alkohol sam po sebi ne bi trebao prestavljati nikakav ozbiljan problem za osobu koja ga koristi. Komplikacije uvijek počinju onda kada se izgubi kontrola nad njim odnosno nad samim sobom. To je uostalom i mišljenje našega naroda pa se smatra, nekad doslovno preporučuje, kako je popiti pokoju čašicu rakije ili konjaka ujutro dobro, te mnogo zdravije od pušenje, pošto se time ubije poneki bakcil u organizmu, pojača rad krvotoka i zagrije tijelo.
Tri pive za pijanicu
Opšte je vjerovanje kako se magijom i zlim vradžbinama nekoj osobi može stvoriti želja za odavanjem alkoholu, kako bi ga se na taj način raskućilo i uništilo. Kod mađarskih Cigana postoji razvijen sistem čaranja i bajanja za mnoge ljudske probleme pa i za samo pijanstvo. Tomošnje Ciganke vjeruju da će postati pijanicom onaj čovjek kojem se sipa tokom devet dana preko pačije guše malo rakije i daje da popije uz riječi:
Kao što patka ne može bez vode
tako ni ti ne mogao bez pića.
No, međutim, nemoguće je ne primjetiti da ukoliko ta osoba već pije, a po receptu je to očito, koliki stvarni učinak onda ima ovo čaranje?!
Mada se generalno smatra da nema lijeka ni pomoći alkoholičarima među balkanskim narodima egzistira mnoštvo vjerovanja i ritualnih postupaka sa kojima se željelo na volšeban način uticati na prestanak želje za opijanjem kod pijanca.
Da bi se pojedini alkoholičar ostavio pića hodža Hasan iz Cazinske krajine preporučivao je slijedeći recept; kupe se tri pive i zakopaju u izmet poljskog toaleta, pazeći pri tome koja je prva, koja druga i koja treća piva odnosno po kojem su redu zakopane. Pive u izmetu ostaju zatrpane 40 dana, nakon čega se vade i operu. Zatim se alkoholičaru ponudi prva piva da je ispije. Kako je kazivao hodža Hasan, od te prve pive pojaviće mu se muka u želucu. Naredni dan se alkoholičaru servira druga piva a treći dan zadnja. Navodno, nakon ispijanja druge pive uhvatit će ga štucavica a od one zadnje slabost pa je i neće moći popiti, bar ne cijelu.
U Rumuniji protiv pijanstva čara se i baje ovako. Kod kuće žena zamota u neku krpu ili najlonsku vrećicu komad maslaca i tri svježa kokošija jajeta pa se sa time uputi ka groblju. Ondje potraži grob nekog pijanca a ako ga nema može bilo koji drugi. U taj grob zakopa ono što je donijela i govori ovu bajalicu navodeći u njoj ime mrtvaca i svoga muža:
Kako ne pije i ne zna ništa ovaj mrtvac,
tako ne mogao ni ti moj mužu piti
niti rakiju ni vino.
Kad pomislio da piješ dim te obuzeo,
dim te gušio, vatra te pekla,
zemlja te pritisla da ne možeš disati
a kamoli misliti na rakiju i vino.
Samo se žalio i strahovao;
ne želim piti, ne želim umrijeti,
ne želim da me guši, ne želim da me davi.
Kako se mrtvac oslobodio svoje duše
tako se i ti oslobodio želje za alkoholom.
Zavežljaj koji je donijela i zakopala ostaje u grobu devet dana a nakon toga žena se vraća po njega te dok otkopava grob opet govori istu bajalicu. Te noći za večeru žena će ispeći jaja na onom maslacu i dati ih mužu alkoholičaru da pojede. Nakon toga, vjeruje se, u njemu će nestati bilo kakve želje za alkoholom.
Osim navedenog u narodu Bosne i Hercegovine često se pripovijeda kako se u onoj rakiji koja se zatekne pored umrlog pijanice, a nije je stigao iskapiti do kraja, krije čarobni lijek za odvikavanje od pića. Ukoliko se ta takozvana „mrtvačka rakija“ ponudi nekom alkoholičaru da je popije navodno prestaće piti. Isto tako, ukoliko bi žena svome mužu sipala nekoliko kapi vode kojom je prethodno okupan mrtvac u rakiju govoreći:" Kako mrtvac ne može da pije tako ne mogao više ni ti“, vjerovalo se da će u njemu doslovno umrijeti želja za pićem. Umjesto toga, na cijeni je i mlijeko crne krmače ili žablja mokraća što se tajno poturalo alkoholičaru da ispije u nadi da će prestati sa svojom lošom navikom. Također se vjeruje ako se lastavici presiječe vrat te se očišćena zapali na vatri do ugljenisanja, da će taj prah izliječiti pijanca, ukoliko mu se tajno sipa u hranu i piće.
Iza sklonosti ka alkoholu uvijek se krije slabi ljudski karakter koji bježeći u opijanje zapravo traži lažni bijeg od života i svakodnevnih problema i obaveza. Čak smo u prethodnom vijeku svjedočili katastrofalnoj tradicijskoj navici da su se mladi muškarci namjerno podsticali da počnu sa pijenjem alkohola, obrazlažući to primitivnim i besmislenim izjavama kako „nije muško ko ne voli rakije“, ili „nije muško ko ne voli da popije“.
Antropološki posmatrano takav nerazumni postupak predstavljao je svojevrsnu inicijaciju mladića u svijet odraslih muškarca, koji se kroz naredni period pretvarao u pravo ovisništvo rezultirajući nizom socijalnih tragedija. Posljedice tog nerazumnog čina i tradicije bile su krajnje razorne prvo za ljudski um i zdravlje a onda i familiju. Nebrojeno mnogo puta alkoholizam supruga, osim loše finansijske situacije, dovodio je do fizičkog i psihičkog maltretiranja drugih članova familije, posebno žene i djece, što je često znalo kulminirati sudskim sporovima, razvodima i raspadom porodice.
Međutim, niti u današnje vrijeme nije ništa bolja situacija. Možda je po ruralnim sredinama nestalo onih agresivnih alkoholičara koje je imala skoro svaka familija, no, današnji tempo života i prije svega pritisak kako roditelja, tako i društva, na mlade ljude djeluje prilično negativno te oni osim u pijenju i pušenju, na žalost, i u drogi traže ispušni ventil.
No, treba reći da priča o alkoholu nema isključivo svoju tamnu stranu, jer ukoliko se konzumira umjereno i sa vremena na vrijeme, alkohol sam po sebi ne bi trebao prestavljati nikakav ozbiljan problem za osobu koja ga koristi. Komplikacije uvijek počinju onda kada se izgubi kontrola nad njim odnosno nad samim sobom. To je uostalom i mišljenje našega naroda pa se smatra, nekad doslovno preporučuje, kako je popiti pokoju čašicu rakije ili konjaka ujutro dobro, te mnogo zdravije od pušenje, pošto se time ubije poneki bakcil u organizmu, pojača rad krvotoka i zagrije tijelo.
Tri pive za pijanicu
Opšte je vjerovanje kako se magijom i zlim vradžbinama nekoj osobi može stvoriti želja za odavanjem alkoholu, kako bi ga se na taj način raskućilo i uništilo. Kod mađarskih Cigana postoji razvijen sistem čaranja i bajanja za mnoge ljudske probleme pa i za samo pijanstvo. Tomošnje Ciganke vjeruju da će postati pijanicom onaj čovjek kojem se sipa tokom devet dana preko pačije guše malo rakije i daje da popije uz riječi:
Kao što patka ne može bez vode
tako ni ti ne mogao bez pića.
No, međutim, nemoguće je ne primjetiti da ukoliko ta osoba već pije, a po receptu je to očito, koliki stvarni učinak onda ima ovo čaranje?!
Mada se generalno smatra da nema lijeka ni pomoći alkoholičarima među balkanskim narodima egzistira mnoštvo vjerovanja i ritualnih postupaka sa kojima se željelo na volšeban način uticati na prestanak želje za opijanjem kod pijanca.
Da bi se pojedini alkoholičar ostavio pića hodža Hasan iz Cazinske krajine preporučivao je slijedeći recept; kupe se tri pive i zakopaju u izmet poljskog toaleta, pazeći pri tome koja je prva, koja druga i koja treća piva odnosno po kojem su redu zakopane. Pive u izmetu ostaju zatrpane 40 dana, nakon čega se vade i operu. Zatim se alkoholičaru ponudi prva piva da je ispije. Kako je kazivao hodža Hasan, od te prve pive pojaviće mu se muka u želucu. Naredni dan se alkoholičaru servira druga piva a treći dan zadnja. Navodno, nakon ispijanja druge pive uhvatit će ga štucavica a od one zadnje slabost pa je i neće moći popiti, bar ne cijelu.
U Rumuniji protiv pijanstva čara se i baje ovako. Kod kuće žena zamota u neku krpu ili najlonsku vrećicu komad maslaca i tri svježa kokošija jajeta pa se sa time uputi ka groblju. Ondje potraži grob nekog pijanca a ako ga nema može bilo koji drugi. U taj grob zakopa ono što je donijela i govori ovu bajalicu navodeći u njoj ime mrtvaca i svoga muža:
Kako ne pije i ne zna ništa ovaj mrtvac,
tako ne mogao ni ti moj mužu piti
niti rakiju ni vino.
Kad pomislio da piješ dim te obuzeo,
dim te gušio, vatra te pekla,
zemlja te pritisla da ne možeš disati
a kamoli misliti na rakiju i vino.
Samo se žalio i strahovao;
ne želim piti, ne želim umrijeti,
ne želim da me guši, ne želim da me davi.
Kako se mrtvac oslobodio svoje duše
tako se i ti oslobodio želje za alkoholom.
Zavežljaj koji je donijela i zakopala ostaje u grobu devet dana a nakon toga žena se vraća po njega te dok otkopava grob opet govori istu bajalicu. Te noći za večeru žena će ispeći jaja na onom maslacu i dati ih mužu alkoholičaru da pojede. Nakon toga, vjeruje se, u njemu će nestati bilo kakve želje za alkoholom.
Osim navedenog u narodu Bosne i Hercegovine često se pripovijeda kako se u onoj rakiji koja se zatekne pored umrlog pijanice, a nije je stigao iskapiti do kraja, krije čarobni lijek za odvikavanje od pića. Ukoliko se ta takozvana „mrtvačka rakija“ ponudi nekom alkoholičaru da je popije navodno prestaće piti. Isto tako, ukoliko bi žena svome mužu sipala nekoliko kapi vode kojom je prethodno okupan mrtvac u rakiju govoreći:" Kako mrtvac ne može da pije tako ne mogao više ni ti“, vjerovalo se da će u njemu doslovno umrijeti želja za pićem. Umjesto toga, na cijeni je i mlijeko crne krmače ili žablja mokraća što se tajno poturalo alkoholičaru da ispije u nadi da će prestati sa svojom lošom navikom. Također se vjeruje ako se lastavici presiječe vrat te se očišćena zapali na vatri do ugljenisanja, da će taj prah izliječiti pijanca, ukoliko mu se tajno sipa u hranu i piće.
