Kad džin uđe u čovjeka

Piše: Raif Esmerović

Fenomen opsjednuća kao i samog egzorcizma odavno je poznat u svim religijama i kulturama svijeta, bilo da se radi o onim najvećim poput islama, kršćanstva, hinduizma i budizma, ili pak o šamanizmu, paganizmu, afričkim vudu kultovima, judaizmu i slično. Bitno je naglasiti kako ne postoji jedinstven stav o ovome fenomenu pošto se on u nekim dijelovima svijeta ne rangira negativnim događajem. Opsjednuće se, na primjer, u šamanizmu smatra poželjnim stanjem te se ciljano izaziva kroz ekstatični ples ili trans, kako bi pozvani duhovi ušli u tijelo bolesne osobe i nakon kraćeg vremena oslobodili je negativne energije.

Hollywood je na svoj karakteristično senzacionalan način popularizirao pojam opsjednuća i istjerivanja duhova kroz mnoge horore, no, oni ni u kojem slučaju ne prikazuju stvarne scene i, poput današnjih sapunica, vrve od svakojakog pretjerivanja i nerealnosti. Čak i moderna literatura posvećena toj tematici obiluje razno-raznim nebulozama i zastrašivanju čitalaca, što je krajnje pogrešan i površan pristup, pošto fenomen opsjednuća traži prije svega ozbiljan pristup i demistifikaciju.

U islamskoj tradiciji o opsjednutosti džinima vrlo mnogo se zna, vjerovatno zato što se ova religija formirala na području nekadašnjih drevnih civilizacija kao što su Egipat, Perzija i Mezapotamija odnosno već je postojalo mnoštvo starih vjerovanja i prakse koja su se postepeno asimilirala u novi religijski pravac, naročito u radu šejhova i derviša te drugih osoba koje su se bavile spiritualnim znanostima.

Džini su bez imalo sumnje oduvijek budili maštu i radoznalost pa ne iznenađuje želja tih pojedinaca da ostvare komunikaciju sa ovim eteričnim kreacijama, prvenstveno zbog njihovih nadnaravnih sposobnosti, koje svakako nisu isključivo fokusirane na čaranje. Ibni Tejhije (1263-1328) navodi kako su pojedini šejhovi imali dugogodišnje susrete sa džinima. Jedan od njih povjerio mu je da su mu džini otkrivali berrakan, na bosanskom jeziku značenje ove riječi je "nešto blistavo, sjajno", kao da je od vode i stakla, na čemu su mu prikazivali ono o čemu su htjeli da ga obavijeste. Prema navedenom nije teško pretpostaviti kako dati opis prilično dobro odgovara izgledu monitora ili ekrana, što upečatljivo demonstrira ideju da su nas već tada, u trinaestom vijeku, ova duhovna bića pretekla u naučno-tehnološkom smislu.


Znaci opsjednuća

Vodeći autoriteti sa područja egzorcizma mišljenja su da je veoma mali procenat ljudi koji se nisu nikada kroz svoj život susreli na ovaj ili onaj način sa demonima odnosno džinima. Posebno danas kada je stres glavni uzročnik slabljenja aure i imuniteta, čime se doslovno stvaraju sami od sebe povoljni uvjeti za brzo i lako opsjednuće. U osobu koja je dobrog fizičkog zdravlja, moralna i čestita, džini imaju vrlo malu šansu da uđu, no, kako su takvi ljudi u današnjem vremenu prava rjetkost sve više je opsjednutih.

Ulazak džina u čovjeka može biti stimulisan različitim akcijama od kršenja nekog tradicionalnog tabua, lošim ponašanjem džina Karina - ljudskog dvojnika, usljed zaljubljivanja demonskog pripadnika u čovjeka, u trenucima jakog šoka, saobraćajne nesreće, tuge ili euforije, stalnog bludničenja, alkoholiziranosti, upotrebe droge i tako dalje. No, zasigurno najčešće džini napadaju ljude zbog toga što ih na to natjera neki sihirbaz. Poznato je kako se džini u službi čarobnjaka nazivaju hadimus-sihri ili sluge magije te su oni pokretački motor svake čarolije. Bez njihovog uticaja niti jedna magija ne može djelovati i imati svoj učinak. Stoga je pravilo da džin mora na kraće ili duže vrijeme zaposjednuti ljudsko tijelo da bi kroz tu agresiju direktno uticao na promjenu čovjekove svijesti, odnosno programirao je da se ponaša upravo onako kako to zahtjeva magičar.

Ona osoba koju zaposjedne džin doživljava teške snove, često sanja zmije, mačke, čudovišta, groblja, mrtvace, bježi u snu ili ima osjećaj da propada, isto tako, ona u snu škrguće zubima ili se smije, plače. Pored duševnih trauma manifestiraju se i fizičke u konstantnoj glavobolji, bolovima, paralizi tijela te raznim fantomskim oboljenjima koja su za zvaničnu medicinu neizlječiva. Ovisno od toga iz koje skupine džina je napadač ušao u ljudsko tijelo prezentiraće se specifičan zdravstveni problem. Na primjer, ako u čovjeka uđe džin ifrit onaj dio tijela koji on zaposjedne obavezno će postati oduzet. 

Džini su u svojoj misiji da zagospodare ljudskim tijelom veoma adaptabilni i mogu se smanjiti na najmanju moguću veličinu, kako bi kroz pore na koži ušli u krv. A da je upravo tako otkrio je egipatski autor Mensur Abdul-Kerim Muhamed koji je sredinom devedesetih godina prošlog vijeka u Kairu izdao knjigu pod naslovom "Nadnaravnosti liječenja hidžamom" gdje opisuje medicinske eksperimente i analize objavljene od strane magistra medicinskih nauka, doktora Muhameda El-Husejnia. On je sa svojom grupom suradnika uzimao uzorke krvi od osoba koje su bile omađijane ili opsjednute prije i poslije obreda istjerivanja džina od strane profesionalnog egzorcista. Na taj način došao je do krajnje fascinantnih spoznaja koje su otvorile širom vrata znanstvenom objašnjenju fenomena opsjednuća. Naime, krv iste osobe uzeta za vrijeme trajanja rukje, i sa istog mjesta uboda, te prije početka obreda imala je različitu krvnu grupu?! Crvena krvna zrnca te krvi ne samo da nisu odumirala nakon 12 sati nego su se umnožavala. 


Kazna za džine

Egzorcizam ili rukja fascinantan je obred ponavljanja molitvi i božijih imena u prisutnosti opsjednutog u cilju da bi se duhovni napasnik prisilio da napusti ljudsko tijelo. Tretman se nikada ne izvodi u blizini drugih bolesnika već se svaka opsjednuta osoba mora tretira individualno. Rukja se govori pored uha opsjednutog, smireno i jasnim glasom, pri tome budno pazeći na njegovo ponašanje. Nakon što pacijent pokaže bilo kakvu reakciju poput dubokog disanja ili grčeva po tijelu, nekontrolisanog pomjeranja nekog ekstremiteta i sličnoga egzorcista ga pita za ime. Ako odgovori pravilno tojest kaže svoje ime molitva se nastavlja, no, ukoliko izgovori neko drugo ime signal je da umjesto bolesnika govori džin te ispitivanje može započeti.



Vrlo često džin napadač odbija komunikaciju i izlazak iz tijela pa tu nije dovoljno ponavljanje molitvi nego i kađenje. Svaki obučeni egzorcista prije tretmana obezbjedi nekoliko komada tkanine na kojoj su ispisani određeni ajeti ili cijele sure koje se zapale ispod nosa bolesnika kako bi on udisao dim i na taj način doslovno oslabio i izmučio džina u sebi te ga natjerao na poslušnost.

Egzorcista tjera duhovnog napasnika  da se zakune u tri božija poslanika Mojsija, Isusa i Muhameda da će bespovratno izići iz tijela bolesnika. Da bi dodatno utvrdio zakletvu on inzistira da se također zakune u sedam džinskih vladara, što je posebno djelotvorno kod džina nevjernika jer ih to obavezuje na poslušnost. Naime, džinima nevjernicima, za razliku od onih koji su vjernici, imena trojice božijih glasnika ne znače skoro ništa ali nazivi njihovih vladara ulijevaju strah i poštovanje te ih prisiljavaju na disciplinu.

Ukoliko istjerivač nasluti da se u tijelu opsjednutog nalazi ženski džin onda on od nje zahtjeva da pređe na islam, tako što iznad bolesnika po tri puta prouči sure Rahman i Džin. Zatim ozbiljnim glasom zaprijeti:" Ili ćeš umrijeti od mojih ruku ili da te ubije kralj koji vlada nad tobom ili da izgovoriš šehadet pa postaneš muslimanka i odeš u Mekku?".

Protiv neposlušnih džina koji nikako ne žele napustiti ljudsko tijelo, unatoč dugotrajnoj molitvi i ovakvim prijetnjama, poduzimaju se krajnje ekstremni potezi koji rezultiraju likvidacijom duhovnog napasnika. Egzorcista napravi od papira lutkicu u obliku čovjeka po kojoj probuši mnogobrojne rupice psujući i kleteći džina a potom se papirnata lutka zapali i pusti da izgori u potpunosti. Naravno, ovo je zadnja opcija kojoj istjerivač treba da pribjegne pa se ona izvodi isključivo u kritičnim situacijama. Zbog opasnosti kojima se egzorcista izlaže tokom rituala protjerivanja potrebna je pored duševna i fizička snaga, što je rezultiralo pravilom da rukju mogu samo izvoditi muškarci a nikako i žene.


Olovom protiv džinskog napadača


U bosansko-hercegovačkoj tradiciji od davnina se vjerovalo da su džini, zbog svog eteričnog izgleda, iznimno senzibilni na mirise, posebno stoga što se vrlo rado hrane dimom raznih smola i tamjana. Doslovno, njima je tamjan poslastica kao što je ljudima, recimo, med. Neki drugi mirisi koje ispuštaju određene vrste drveća poput gloga, tisovine, divljeg nara ili divlje ruže u njima izazivaju strah i odbojnost pa im upravo zbog toga bosanski narod od davnina pridaje hamajlijska svojstva. Osim navedenog zli duhovi se plaše i pojedinih biljaka kao što su sedefil, oman, pelin, fasligan te još neke druge. 

U liječenju opsjednuća, posebno kada se ono dogodi usred nagaže, bosanske stravarke od davnina upražnjavaju ritual učenja nad vodom i salijevanje olova, što odvojeno ili zajedno ima krajnje destruktivan uticaj na duhovne napasnike. Kako su džini bića stvorena od vatre "naučena" voda ima za cilj da je doslovno "ugasi" u tijelu bolesnika i natjera ih na bijeg. Ništa manje pogubno nije niti izlijevanje rastaljenog olova. Naime, kako to objašnjavaju stravarke, kada se rastopljeno olovo pri dodiru sa površinom vode razleti u brojne komadiće po dnu posude džin napadač je "sav rasut" odnosno zaplašen i natjeran na udaljavanje, zbog straha od smrti. Kako olovo u metku može ubiti čovjeka tako može dokusuriti i džina, složne su u toj konstataciji sve stravarke. O tome piše i Ahmed Bosnić u svojoj knjizi "Zapisi i hamajlije" bilježeći odgovore hafiza Esada Čančara. -"Ukoliko se olovo razleti na bezbroj komadića, to znači da je džin rasturen. On više nema kičme, ne može se više nikada sastaviti, on je za sva vremena - razvaljen. Uništen! Likvidiran! Zbog toga osobe koje se bave salijevanjem strave moraju biti veoma čiste i krajnje moralne osobe, kako bi se tim poslom bavile i - ostale zdrave. Najčešće se događa da, na kraju, i one budu opsjednute duhovnim negativcima. Ali, to je rizik koji sa sobom nosi taj posao".

Čudesna bosanska magija

Piše: Raif Esmerović

Osobe koje se bave pravljenjem čarki ili vradžbina u našem se narodu nazivaju čaralice, sihirbaze, džin-hodže, babe čaruše i tako dalje. Narod kazuje kako među njima ima manje ili više uspješnih, mada se također vjeruje da postoje i posebno obdareni pojedinci u čijim rukama svaka napravljena čarka uspije. Oni su uglavnom muškarci i žene sa blažim ili naglašenijim fizičkim deformitetima, a kada su u pitanju džin-hodže onda se tvrdi da su najmoćniji među njima oni čije je ime Hasan. 

Rekviziti kojima se svi navedeni služe u ispredanju svojih manđija širokog su spektra, no, u najvećem broju slučajeva riječ je o predmetima uzetim iz kuće, od osobe na koju se prave sihiri ili pak iz prirode. Kako to otkrivaju pojedine stravarke čarke se uvijek izvode u tri određena noćna doba; između akšama i jacije, kada se džini rasprše po svijetu i dođe do smjene dnevni i noćnih sihira, pred ponoć i od jedan do dva sata ujutro, prije nego li nastupi zora i oglase se prvi pijetlovi.

Po nepisanom pravilu mađijarki većina sihira koji se rade moraju se redovito ponavljati, inače će u protivnom izgubiti svoju moć i prestati sa djelovanjem. Općenito se misli kako postoje takozvane "kratke magije" koje prestanu djelovati nakon 30 ili 40 dana, dva ili šest mjeseci te one "vječne" ili "smrtničke". Kako im i sam naziv govori u pitanju su sihiri koji imaju misiju da čovjeka prate do smrti ili da mu je prijevremeno uzrokuju. Posebno opakim se navode misteriozne čarke koje se zakopaju pod drvo jabuke ili kruške u dvorištu onoga kome su namjenjene i čiji je rok trajanja neodređen tojest obnove se same od sebe svaki put kada padne kiša. 

U tradicionalnom životu naroda Bosne i Hercegovine sihiri su se najviše podmetali pod kućni prag ili zašivali u odjeću, metali u jastuke ili poturali u hranu i piće. O njima spomena nalazimo i u narodnoj poeziji gdje se u pojedinim pjesmama opisuju scene pravljenja ili otkrivanja sihira, pa čak i način na koji se skidaju sa čovjeka:

Kad se Ajka vidje na nevolji, 
stade njemu pravo kazivati, 
u dušeku, u zlatnom jorganu, 
i u onom brusali - jastuku. 
Ja sam njima sihire zašila, 
kad Mehmed-beg sve sihire nađe, 
baci ih u hladnu vodicu.


Dozvoljena magija

Praviti sihire oduvijek se smatralo lošim i pokuđenim djelom, koji čovjeka odvraća od istinskog imana, mada i tu postoje neke iznimke. Naime, po narodnoj tvrdnji ako se čarke rade da se spasi brak i očuva familija na okupu onda se na njih čak podsticalo, od strane ukućana ili roditelja, te se taj čin nije smatrao haramom. Ili se bar nije javno kritikovao. 

Korijen takve prakse, bez imalo sumnje, nalazi se u folklornom vjerovanju da se najgriješnijim sihirima smatraju oni kojima se razdvaja muž od žene, što potvrđuje vjerovanje iz Cazinske krajine, koje kaže da onaj ko rastavi ženu i muža učinio je neoprostiv grijeh, koji se ne može sa njegove duše oprati ni kada bi devet džamija o svom trošku napravio. Toliko je to, po narodnom sudu, kod dragog Allaha težak i neoprostiv grijeh. 

Pod ruku tome, prigodno je navesti kao zanimljiv osvrt da se u
bosanskom narodu ljubav oduvijek posebno cijenila i poštovala, što je evidentno kroz vjerovanje da je ona osoba koja upozna dvoje ljudi, koji se zaljube i stupe u brak, stekla kod dragog Allaha toliko veliki sevap odnosno dobro djelo da nije dužna cio život klanjati niti postiti. 

Poznate su istinita kazivanja o pojedinim hodžama koji su spašavali problematične brakove i vraćali odbjegle supružnike njihovom domu. U jednoj od njih spominje se izvjesni hodža Rošić iz Velike Kladuše kojemu je jedne prilike došao po pomoć mještanin džemata u kojem je ovaj bio u službi. Odmah sa vrata potužio se hodži da se prije pola sata posvadio sa ženom, udario je i opsovao, na što je ona u bijesu istrčala iz kuće i pobjegla ka svojim roditeljima, ostavljajući ga sa malenom djecom. Hodža ga je prvo izgrdio zašto tuče ženu i stvara probleme u familiji a onda sjeo na krevet i otvorio svoju malu tajanstvenu knjigu napisanu na arapskom. - "Sad će se ona vratiti kući a ti magarcu jedan", povišenim tonom mu se obratio hodža, "još jednom ovo napravi i vidjet ćeš šta će od tebe biti! A sad mi izlazi iz kuće!".

Drugi dio ovog događaja ispričala mi je osobno odbjegla žena, prisjećajući se tog neobičnog dešavanja od prije tri decenije. Po njenim riječima, kako se pješke uputila kući svojih roditelja trebalo joj je dobrih sat vremena da stigne do njih. Iako ju je srce boljelo što je ostavila malu djecu nije nipošto htjela ovaj put popustiti agresivnom mužu, te je odlučila napokon o svemu progovoriti svojim roditeljima. U njoj se mješala tuga i bijes, no, odluka da se nešto mora promjeniti bila je jača od svega. Negdje na pola puta, taman u vrijeme kada je hodža Rošić istjerao iz kuće agresivnog muža i započeo sa svojim učenjem u samo njemu poznatom ritualu, desilo se nešto krajnje neočekivano. Odbjegla žena opisala je to ovako: - "U jednom trenu kao da me je nešto nevidljivo zgrabilo i okrenulo nazad, nisam se tome mogla otrgnuti. U glavi mi je bila samo jedna misao - moram odmah nazad kući mužu i djeci. Sve što se netom dogodilo nije više bilo ni najmanje važno. Toliko me je jako tjeralo da sam luđački počela trčati izgubivši čak i obuću sa nogu. Ni danas sama ne znam ni kada niti kako?! Uhvatila me panika i žurba da mi se učinilo predugim ići putem nazad pa sam potrčala poprijeko, preko nekih brda i trnja. Pred kuću sam dotrčala sva znojna i zadihana, izgrebanih i krvavih stopala. I upravu tu, u dvorištu, sva moja agonija je prestala, isto onako naglo kako se pojavila".


Bijeli miš magije

Po narodnoj tvrdnji postoje i neki misteriozni sihiri kojima se ne zna objasniti pravo porijeklo. Naime, vjeruje se da nikako u dvorištu nije dobro imati bijelog horoza sa račvastom krijestom. Od toga nema većeg sihira, reći će starije Bošnjakinje, jer, vele one, ako bi ovaj pijetao u krijesti (huberu), pronio samo jednu kišnu kap oko kuće ona se nikada ne bi mogla osloboditi od mađije. Idući dalje, potrebno je konstatirati da je upravo kuća od davnina bila glavna meta mnogih čaranja kako bi u njoj zavladala nesloga, bolest i siromaštvo. 

Najpoznatije čarke da se nekoj familiji napakosti jesu one kada se preko krova kuće prebace tri šake zemlje sa tri mezara. Protiv ovih učina, upozorava se u narodu, jedini spas je da gazda kuće u prvoj sedmici juna, koja se naziva "bijela nedjelja", zbog toga što u njoj tradicionalno počinje berba bijelih pečuraka i sijanje bijele repe, iskopa iz svoje međe što veći bijeli kamen i zakopa ga pod kućni prag.

No, unatoč svemu, ne smije se smetnuti sa uma niti činjenica kako svako čaranje ne završi sa uspjehom tojest nije ni magija svemoguća. 

Stravarka Fatima Dizdarević, koja je poticala iz familije poznate po hodžama, bila je prilično dobro upućena u zanimljive aspekte liječenja osoba koje boluju od crne magije te kao takva idealan sugovornik. Jedne prilike mi je otkrila kako sihir koji ne uspije pogoditi svoj cilj, bude odbijen djelovanjem hamajlije ili čistoćom ljudske duše, pretvori se u bijelog miša. Taj mi je podatak bio jako zanimljiv jer me podsjetio na poznatu činjenicu kako psihički bolesnici tojest opsjednuti pojedinci u svojim halucinacijama upravo često vide ni manje ni više nego - bijele miševe.

Po svemu sudeći, bijela boja ima istaknuto mjesto u bosanskoj magiji, bilo da se radi o pravljenju ili skidanju vradžbina. Primjer te prakse evidentan je i u sljedećem slučaju. Staro je pravilo da se mnoge čarke, naročito one ljubavne, stavljaju u kahvu kako bi ih žrtva popila. Pojedeni ili popijeni sihiri oduvijek se smatraju daleko opasnijim od bilo kojih drugih pošto direktno ulaze u čovjeka i šire mu se po tijelu. No, da bi se osujetila i u potpunosti neutralisala njihova moć svaki put,  kada posumnjate da bi mogli postati metom navedenih čarki, nalijte u svoj fildžan kahve malo mlijeka i po reakciji te osobe koja vam ju je servirala odmah ćete prepoznati o čemu se radi. Ona jednostavno neće moći sakriti iznenađenost vašim postupkom. Kahvu nakon toga možete bez ikakve bojazni popiti, jer ste eliminisali njeno čarobno djelovanje, a ujedino i raskrinkali onoga ko vam je pokušao podmetnuti čaroliju.

Na kraju treba reći da mađijanje, iako možda daje lažni osjećaj važnosti i moći osobi koja ga izvodi, istovremeno je dovodi i u direktnu opasnost. Posebno onima koji nisu dobro upućeni u to što rade. Mogućnost da budu otkriveni, ali i fizički kažnjeni zbog svojih postupaka, jedan je od najvećih rizika mađijarskog zanata. U sjeverozapadnom dijelu Bosne zabilježen je jednostavan ritual kojim se prije nekoliko decenija otkrivao  identitet, ali istovremeno podvrgavala kazni osoba koja radi sihire. U noći mjesečeve mijene trebala se prije početka gluhog doba odvući zubača na raskršće i tačno u ponoć prevrnuti je naopako, kako bi metalne oštrice bile okrenute na gore. Tada se tri puta govorilo:

Ko mi čarke gradio, 
na zubaču se sad nasadio.

Nakon toga osoba koja izvodi ritual povukla bi se na stranu, u tamu, i strpljivo čekala iz prikrajka ko će uskoro doći. Naime, ako sihirbaza živi u istom mjestu kao i žrtva njenih sihira ona će u polusnu, vođena nevidljivom silom, uputiti se iz svoje kuće ravno ka raskršću, na kojem će bez imalo ustručavanja sjesti na metalne zubce. Tu bi je obično ka svijesti dozvali bijesni udarci one osobe koja joj je postavila ovu zamku. U narodu se i dan-danas prepričavaju takvi događaji čiji epilog je skoro uvijek završavao u korist žrtve sihira. Navodno, nakon sjedanja na oštru zubaču i razotkrivanja mnoge sihirbaze nisu više imale hrabrosti ponoviti svoje čarke u strahu od novih kazni i javnog prozivanja.

Ljubavna magija bosanskih djevojaka

Piše: Raif Esmerović

Urođeni nagon za ljubavi te neutaživa želja da voli i bude voljen čovjeka je od pradavnih vremena tjerala na razne smione i maštovite poduhvate. Zbog ljubavi su se vodili ratovi i uništavala carstva, izdavala familija, prijatelji, religija, ponos i čast. Pred njenim zovom ljudsko srce jednostavno nema snage da se odupre jer taj osjećaj je, kako davno rekoše u svom poetskom zanosu mnogi pjesnici, ushićenje duše i jedini put ka pravoj, istinskoj sreći. Stoga ne treba čuditi da je od sviju oblika okultnog djelovanja primat oduvijek imala ljubavna magija.

Kada su nakon smjene paganizma i matrijarhata naši preci prešli na arijansko kršćanstvo a zatim i islam, u kojem je patrijarhat zauzeo dominantno mjesto, žene su došle u vrlo nezavidan položaj. U još uvijek prilično konzervativnom društvu kakvo je bosanskohercegovačko djevojke su posebno bile izložene pritisku okoline da što prije uđu u brak i zasnuju familiju. Upravo zbog takvog uskogrudnog i nimalo tolerantnog svjetonazora često su, više i od samih ćerki, njihove majke i nene bile zainteresiranije da dođe do udaje i stabilnog braka a sve kako bi se izbjegla kritika zajednice. Te nametnute okolnosti poticale su i pogodovale širenju ljubavne magije pošto nisu sve djevojke bile iz bogatije kuće da bi lako pronašle prosce.

Stroge društvene norme izrodile su običaj i praksu da se znanje o ljubavnoj magiji brižno čuva i prenosi sa majke na ćerke, najviše zato što je bila sramota da se pročuje kako je djevojka tražila pomoć kod nekog hodže ili stravarke da se uda. Naravno, odlazilo se i kod njih ali uvijek tajno i da niko ne zna. Vremenom se akumuliralo puno recepata ljubavne magije, među kojima najviše basmi i jednostavnih ritualnih radnji, o kojima se, na žalost, u ovo modernije vrijeme počeo gubiti svaki trag, prvenstveno zbog umiranja starih generacija i nezainteresiranosti mladih da se bar prikupi i dokumentira taj dio narodne baštine za buduća pokoljenja.

Proučavajući stare etnografske zapise iz Zemaljskog muzeja u Sarajevu, ali i slušajući kazivanja pojedinih nena i stravarki, moglo se zaključiti kako su mladi, naročito djevojke, u prošlosti imali naviku služiti jednim ili pak sa nekoliko načina privlačenja i osvajanja željene osobe. Bilo da je izgovarala basme, pravila prahove i napitke, ili nosila ljubavne zapise svaka djevojka je imala isti cilj - udati se za voljenog mladića. A put do ostvarenja te želje često nije bio nimalo jednostavan.


Bir ustun, bir esre

Po nekom nepisanom pravilu u našem narodu se oduvijek čaralo i bajalo sa onim predmetima koji se nalaze u svakodnevnoj upotrebi,  vjerovatno zato što su oni zajednički svima nama i tako nas na jedan način sami po sebi povezuju.

Čim bi upoznala momka koji joj se sviđa djevojka bi u cilju da joj dođe na ašikovanje poduzimala vrlo jednostavne magijske radnje. Tako bi navečer, između akšama i jacije, ugrijala u šporetu jedan crijep sa krova pa, kada bi bio dovoljno vruć, lagano ga prskala kapljicama vode basmeći:

Ćeremit cvrči
moj dragi meni trči,
ćeremit ćereste,
bir ustun, bir esre.

Ako ne bi mogla do crijepa onda bi bacila malo soli po vrućem plehu šporeta govoreći:

Kako ova sol puca,
tako mome dragom pucalo srce za mnom.

Umjesto soli mogla bi koristiti i šećer te bi u toj prilici basmila:

Kako ovaj šećer kinji
tako meni moj dragi hiti.

Poznato je iz kazivanja naroda da je šećer imao vrlo istaknutu ulogu u ritualima ljubavne magije jer sa njim su se izvodila razna čaranja poput onoga kada su se cure običavale kaditi njegovim mirisom da bi momcima bile slatke i zamamne. Svaki put dok bi se spremala na ljubavni sastanak djevojka bi zašećerila čašu vode i popila je. Nakon zadnjeg gutljaja rekla bi:

Kako sam ja popila ovu slatku vodu,
tako slatka bila svome dragome,
od Boga amin.

Pazeći da ništa ne prepusti slučaju i bude što atraktivnija onome koga voli, djevojka nije prestajala sa volšebnim postupcima već bi oblačeći se namjerno obukla naopako okrenut potkošulj pri tom basmeći:

Ja obuče potkošulj
a ne prevrnu potkošulj
već svome dragome
um i pamet za sobom,
veledalin od Boga amin.

Vjerovanje u čudesnu moć basmi u bosanskom narodu oduvijek je bilo duboko ukorijenjeno jer, kako se to i danas tvrdi, svijet stoji na basmi a crna zemlja na suri Kulhuvelahu. Vođene tom tvrdnjom mnoge djevojke su rado ponavljale razne basme koje su im trebale svojom neobjašnjivom snagom prizvati ljubav i suđenika. Da bi vladala situacijom na ljubavnom sastanku, čim bi iz daljine vidjela voljenog mladića da joj ide u susret, djevojka bi raširila prste desne ruke i kroz njih ga pogledala basmeći ovako:

Milo gledaš dragi u mene,
biser nižeš,
za mnom dušu daješ,
elzalif amin.


Ljubavna kocka i crna kokoš

Obično bi tokom ašikovanja momak zatražio čašu vode da se napije pa su to znajući djevojke iskorištavale priliku da mu u njoj ponude ono što će ga obenđijati. Naime, djevojka bi mladiću dala čašu vodu koju je prethodno provukla kroz rukav svoje odjeće govoreći ljubavnu basmu. Pojedine djevojke bi pak prevrnule sito naopako i stavile ga na tepsiju a onda kroz njega izlivale vodu govoreći;

Kad se ova voda smiri na situ
tada se i tvoje srce, moj dragi, smirilo od ljubavi prema meni.
Crko, puko, seho, veho
dok mene ne oženio,
akobogda amin, veledalin amin.

Potom bi vodu iz tepsije prelile u čašu i nudile onome koga vole da popije.

Mnoge su djevojke običavale prije kahve sa voljenim mladićem pripraviti ljubavnu kocku. Naime, djevojka bi uzela kocku šećera i nosila je o svom pojasu tri dana a četvrti dan ispod pazuha. Potom bi je osušila i izlomila na male komadiće pa kad joj se god pruži prilika tajno stavljala mladiću u kahvu ili vodu. Isto tako, djevojka bi odrezala sa deset prstiju ruku po malo noktiju, iščupala si trepavicu i nekoliko dlaka kose, sve to samljela da bude u obliku praha, kojeg bi na kraju diskretno sipala u kahvu momku kojeg voli govoreći:

Kako ja ne mogu biti bez trepavica, kose i noktiju,
tako ni ti ne mogao biti bez mene, elzalif amin.

No, nije samo vrijeme susreta bilo idealno za ljubavnu magiju. Dok bi mladić odlazio od nje djevojka bi koristila priliku da za njim prouči basmu kojom će mu srce ispuniti nemirom i čežnjom. Govorila bi:

Oj ti dragi ode od mene
a sve tvoje dobro ostade kod mene.
Seho, veho dok mene ne vidio,
tamo ti bio mrak i oblak,
ja ti bila sjajna zvijezda i Mjesec i žarahno Sunce,
zalim veledalin amin.

Odmah iza toga bi puhnula za njim i progutala pljuvačku. Time bi osigurala njegov ponovni dolazak na ašikovanje.

Osim ovih prilično bezopasnih radnji postojale su i one komplikovanije čije je djelovanje bilo mnogo jače. Stravarke pripovijedaju o vrlo moćnim čarkama za dozivanje voljene osobe u čijem se ispredanju koristilo devet vrhova vrbovih grančica, devet krpica, devet zrna graha i tako dalje, ali to su bili opasni rituali koji su se vrlo lako mogli urotiti protiv onog ko ih izvodi.

Naime, kada bi noću, obično iza ponoći, ljubavne basme napale i opsjele mladića kojem je cura bajala on bi mogao istog trena, da se odupre nepoznatoj sili koja ga tjera iz kuće, da preokrene svu odjeću na sebi i zabode nož u vrata pa bi se basma istog trena vratila djevojci. Onda bi ona cijele noći gorila od visoke temperature i neutažive žeđi mučeći se tako sve do zore i izlaska Sunca.

Da bi se zaštitila od takvih i sličnih magijskih udara djevojka bi u svom dvorištu morala imati među kokoškama bar jednu tamnog perja, kako bi upravo ta crna kokoška umjesto nje bila metom vraćenih čarki i basmi. To bi joj omogućilo da bez ikakvog izlaganja riziku baje i čara kad joj se god prohtije mladiću kojeg voli.

Tajne bosanskih stravarki

Duhovni autoriteti kategorično tvrde kako se svaki čovjek na ovom planetu, bez iznimke, bar jednom u životu susretne sa zlom manifestiranim u obliku urokljivih očiju, nagaze, magije ili duhova. Ovisno o situaciji i intezitetu djelovanja ponekad ti događaju ostave male ili gotovo nikakve posljedica na osobu, dok u većem broju slučajeva epilog je ipak vrlo složeniji i nepovoljniji. Usred duže izloženosti okultnom uticaju čovjek postepeno gubi duševni mir, slabi mu fizička snaga, oboljeva ili se neprestano vrti u nekom začaranom krugu. Da bi izišao iz tog vrzinog kola osoba si mora pronaći lijeka i osloboditi se nametnutog tereta.

U narodu se vjeruje kako je već pola posla obavljeno ukoliko se otkrije iz kojeg izvora dolazi zlo tojest magija. Navodno, prokazano zlo time slabi i lakše ga je protjerati. Stoga se stravarke svojski trude doznati prije bilo čega drugog ko je nesretnika doveo u stanje u kojem je. Po njihovom mišljenju sihiri mogu biti ljudski, hajvanski, džinski a ponekad je tegoba posljedica Božije volje ili kazne, posebno onda kada se obeća nekome podići nišan ili zaklati kurban a ne ispoštuje se.

Da saznate ko vam pravi sihire bosanske stravarke preporučuju sljedeću metodu provjere. U metalnu posudu nalijte vode, za što je pogodna kako voda iz slavine tako i ona sa izvora. Sa tom posudom sjedite pored šporeta (vatre), okrenuti licem u pravcu sjevera, i tri puta recite sljedeće iznad vode te puhnite u nju:

Selam meleć,
selam vodo vojvodo,
ti valjaš drveće, kamenje i stijene
i sa njih skidaš sve
džinsko i šejtansko i dušmansko, kako znaš da skineš zlo
tako znaš i da ga otkriješ,
meni da ga sad pokažeš.

Onda se mašicama vadi jedan po jedan živi ugljen i baca u vodu izgovarajući:

Da li mi radi žensko?
Da li mi radi muško?
Da li mi radi komšija?
Da li mi radi familija?
Da li je od hajvana?
Da li je od džina?
Da li je od Boga?

Ugljen koji potone otkriva odgovor. Taj ugljen, osim u slučaju "da je od Boga", vratite nazad u šporet, bacite ga u vatru, govoreći:

Ko mi magije radio
nazad mu se vratilo,
sad u vatri gorio!

Vodu i preostali ugljen izlijte napolje pod kakvu živicu.


Ritual sa šljivom

Crna magija se skida na mnogo načina a među najpoznatijim u našoj tradiciji su salivanje strave i pravljenje zapisa. Kako za salivanje olova treba "nafakali ruka" a za pisanje tilsuma znanje i snaga, što su predispozicije malog broja nadarenih ljudi, izrodile su se i neke druge metode neutralizacije zla.

Stravarka Alije za života je govorila kako se lakši oblici crne magije mogu skinuti ovim ritualom. Treba ujutro, na mladi petak, odsjeći malo kose sa čela, sa vrha glave i sa zatiljka. Potom se odsječeni pramenovi iznose napolje zakopati pod korijenje mlade šljive koja daje plodove. Dok se zakopava govori se:

Kako god kosa opadala sa mene, tako otpale sve čarke, boljke i uroci sa moje glave,
ruku, nogu, trupa,
iz kostiju, iz crijeva i iz vena,
na ovo korijenje i pod korijenje,
sa božijom moći a mojim sepom veledalin amin.

Isto tako, ova stravarka je tvrdila kako svaka žena treba sa vremena na vrijeme odsjeći malo stidnih dlaka i baciti ih u vatru šporeta da joj niko ne bi mogao čarati.

Ostalima se preporučuje da nauče napamet sadržaj sljedeće basme koju trebaju tri puta ponoviti svaki put kada osjete da bi mogli biti metom nečijeg magijskog napada:

Bismillahi,
dragi Bože budi mi u pomoći,
hala hala na fil fle bum belaji,
dafile dinu dušman joguleji,
na srcu mi iman, na jeziku Kur'an, pod nogama dušman.
La illahe ilallah.

Onda se puhne predase, na desno i lijevo rame.


Zaključavanje kućne nafake

Od starih vremena se vjeruje i kazuje kako nije nimalo dobar znak ako vam se pred kućnim vratima pojavi žaba. Naime, takav događaj se tumači da je vaša kuća postala metom nečijih sihira. Također, poznato je iz kazivanja naroda, a naročito starijih Bošnjakinja, kako je sihirbaza uvijek ona žena koja u nečiju kuću ulazi sa rukama iza leđa, koje kada uđe premjesti naprijed - prekrsti ih. Time ona izvodi stari magijski ritual zaključavanja kućne nafake i mira.

Stravarka Ajša iz Drmaljeva pričala je za života ako neko sumnja da mu jedna ili više osoba donose sihire u kuću treba u petak, kada hodža počne učiti podne namaz, staviti ispred sebe malu hrpu pepela i nad njim proučiti 41 put sure Fatiha i Ihlas. Svaki put kada se prouči molitva desnim kažiprstom se povuče linija po sredini luga. Odnosno, uvijek se povlači linija po istom mjestu. Prije nego što se počne sa ponavljanjem molitvi kaže se odnosno nanijeti:

Dragi Allahu dželešanuhu,
odvrati tu i tu osobu od moje kuće,
i svake zle misli i sihira od mene.

Kada se završi sa ponavljanjem molitvi te dvije polovine pepela se postave na dvije strane kapije ili ulaza u dvorište, kako bi sa tog mjesta branile ulazak neprijatelja. No, kada padne kiša ritual sa lugom treba ponoviti ispočetka.

Da se kuća zaštiti od vradžbina stravarka Bilka iz Stijene je savjetovala da se u akšam oko kuće prođe tri puta "za Suncem" prosipajući lug (pepeo) iz šporeta govoreći:

Kada moji neprijatelji pokupe ovaj lug tada meni i mojoj kući naudili, akobogda amin.

Treba paziti da u lužari, odnosno metalnoj posudi za lug, ostane malo pepela nakon trećeg obilaska koji se vrati nazad u kuću i prospe u vatru.

Ukoliko niste poduzeli niti jednu od opisani profilaktičkih mjera stravarke preporučuju dom okaditi u cilju da se sve prostorije oslobode magijskog naboja. Bilo da su sihiri skriveni u kući ili je zla osoba radila zaključavanje, kađenje će poništiti negativni uticaj. Pored sedefila kuću je poželjno okaditi i svežnjem suhog pelina, za kojeg se od davnina u šamanističkoj tradiciji tvrdi da odgoni zlo i duhove bolesti.

Ritual kađenja je jednostavan. Izvodi se utorkom, između 11 i 12 sati, tojest prije podne. Dovoljno je stručak suhog pelina položiti na vrući ugljen i sa tom metalnom posudom proći po cijeloj kući govoreći:

Pelindaru,
i u žaru i u garu si
hairu sahibija,
dermanu si brat,
ti rastjeruješ džine i vjetrove, dušmane i namete,
zle duše, boljke i hajduke
u mračne havaje i puste haliluke.
U kuću sloga i berićet,
iz kuće kubet i namet,
akobogda od Boga draga
amin, amin, amin.

Kada se okadi kuća onda sadržaj posude istresite u vatru šporeta. Time je obred kompletiran i završen.

Stravarke savjetuje da se navedena basma kaže i pri sađenju pelina jer tada će on čuvati kuću od zla. Za pelin se u Cazinskoj krajini vjeruje da ne voli biti zasađen na vidnom mjestu već ga uvijek treba posaditi negdje iza kuće, da bude zaklonjen od ljudskih pogleda. Onda, navodno, dobro raste i ima posebnu snagu.

Na kraju morate znati kako često sadaka ili milostinja, neko dobro djelo, može biti najmoćnije sredstvo protiv bilo kojeg zla ili magije. Stravarka Fatima Dizdarević jedne je prilike otkrila da je oslobađajuće  dobročinstvo pored starog, okrnjenog nišana na mezarju zapaliti pet svijeća i pustiti ih da izgore. Također, stare mezare koje niko ne posjećuje veliki je sevap obići i proučiti nešto pred dušu umrlih. Dijeljenje milostinje čovjeka će spasiti, ali i dati mu imunitet, od džina, magije i nesreće ako je iskreno i od srca.

autor: Raif Esmerović
www.havaje.blogspot.com

Nafaka nas je održala

Bošnjaci su jedina nacija na Balkanu koji u svom svakodnevnom govoru često spominju riječ nafaka. U skladu sa tim ona je vrijedna analiziranja u kulturološkom ali i lingvističkom smislu, zbog svoje nemjerljive uloge u proučavanja tradicionalnog načina života našeg naroda. Na samom početku ove kratke studije potrebno je naglasiti jednu neospornu činjenicu koja glasi da je bošnjački narod u svojoj dugoj istoriji bio izložen mnogim povijesnim nedaćama, čak i stvarnom prijetnjom istrebljenja, te da ono što ga je očuvalo i sačuvalo jeste njegov vedri duh i nepopravljivi optimizam često sročen u kratkoj izjavi:"Dat će Bog nafake!".

Nafaka je arapska riječ koja je preko Osmanlija došla do nas. Veoma je bitna u islamskom učenju pošto manifestira Allahovu blagodarnost pa u turskom jeziku ima više sinonima. Na bosanski nafaka se prevodi u nekoliko oblika: alimentacija, opskrba, nabava ili  snabdjevanje za život. Još dva pojma u svakodnevnoj upotrebi, koja označavaju blagodat i uspjeh, su perzijska riječ baht - sreća, nalazimo je u pojedinim ljubavnim basmama, te arapska riječ berićet (bereket) - napredak, blagostanje. Pored ovih u primjeni su, posebno u narodnom govoru, još neki oblici sličnog značenja poput hair, rizk, rahatluk, itd. Svi oni predstavljaju plodne i pozitivne događaje koji se kod čovjeka prezentiraju kroz osjećaj zadovoljstva, ushićenosti i optimizma. Psihološki uticaj manifestira se i u samoj težnji ka nafaci, čime se ona može uporediti sa stanjem nade, utjehe ili pritajene radosti. Sve to je evidentno u izjavama: "Nikad ne znaš gdje te tvoja nafaka čeka", "Novi dan - nova nafaka", itd. U nafaku se zbog toga vjeruje fatalistički ("Ne može tvoju nafaku niko oteti"), kao uostalom u sve ono što ima veze sa svetim i božanskim.

Definicija pojma nafaka je relativno široka i prema pojedinim rječnicima mogla bi se ukratko pojasniti sljedećim navodima:"ono što je čovjeku određeno da pojede na ovom svijetu". Kad hasta dugo živi, kaže se:" pribira (ili kupi) svoju nafaku" - kad neko pred smrt mnogo jede tojest hoće da pojede ono što je njegovo na ovome svijetu.

Prema mom mišljenju nafaka je termin koji najčešće u svakodnevnoj komunikaciji zamjenjuje pojam sreće ali i ljudske sudbine odnosno života. Možda bi bilo najprostije kazati kako nafaka označava sve ono što je čovjeku od Boga suđeno da dobije i proživi. U narodu se često čuje izjava kako "svako dijete nosi (iznese) svoju nafaku", čime su se nekada siromašni roditelji branili od kritike okoline zbog čega prave sirotinju od djece kad nemaju ni za jedno dovoljno hrane.


Propisana nafaka


Identifikacija ljudskog rođenja, življenja i smrti sažeta je u kolektivoj svijesti Bošnjaka u pojmu nafake; "Sa takvom se nafakom rodio", "Ko se rodi sa dobrom nafakom ne može mu niko ništa", "Takva mu je nafaka", "Nestalo mu nafake i umro". "Nafaka je najbolji junak" - prema vjerovanju u sudbinu, ako je nekome suđeno da živi, tojest nije mu nestalo nafake, može izbjeći pogibelj i postati junak. Prema kazivanju naroda čovjek živi tačno onoliko dugo koliko mu je od Boga propisano nafake, niti minut duže. Onog dana tojest trenutka kada čovjek potroši svoju nafaku on umire. Prema navedenom može se konstatirati kako narodna mudrost ne poznaje sretne i nesretne ljude već ih isključivo klasificira na one s manjom ili većom nafakom.

Vjerovanje u nafaku savršen je primjer koliko su pojedina vjerovanja duboko inkorporirana u tradicionalni život te kako ona stvaraju određenu predodžbu pojedinca prema društvu, ali i samom sebi. Iskonska želja i potreba svake ljudske jedinke je u dobroj mjeri određena postotkom sreće u njenom životu, jer kako to sugerira folklorno promišljanje, sretan čovjek je zdrav, uspješan i veseo. Zbog toga se svako od nas intimno identificira sa pojmom nafake. No, ipak, iz kazivanja starijih ljudi dalo se vrlo lako dokučiti da je percepcija nafake individualna i prvenstveno ovisi o postotku skromnosti, tojest onoliko koliko je pojedinac zadovoljan.

Porijeklo nafake se podudara sa narodnim vjerovanjem o ljudskom usudu. Još i danas se pripovijeda kako Allah svakom zametku u prvih 40 dana odredi njegovu sudbinu pa zato ružan oženi lijepu, glup se obogati i slično. Naravno, ima i suprotnih primjera ali svi su oni produkt manje ili veće nafake koju osoba nosi u sebi. Sjećam se razgovora sa rahmetli Bilkom, stravarkom iz Stijene (Cazin), prije skoro deceniju vremena, koja je pričajući o sebi i svom poslu rekla da" otkad znam za sebe uvijek sam bila sa nafakom, k'o da mi je vrila (izvirala) iz zemlje i padala sa neba!".
Na temelju predočenih informacija moglo bi se pretpostaviti kako je nafaka utkana u ljudsko biće, no da egzistira i u svemu oko nas zbog svog nadnaravnog, božanskog izvora.

U nekoj mjeri nafaka se može nazvati i božijom pravdom. - "Tvoju nafaku niko ti ne može oteti", kažu stariji ljudi kada žele objasniti fatalizam, ono što je nekome suđeno. Na primjer, dešavalo se da otac želi u nasljedstvo ostaviti najmlađem djetetu kuću, unatoč oštrom protivljenju drugih članova familije. Bez obzira što je raznim ucjenama i igrama porodica htjela osujetiti volju oca kuća je na kraju ipak postala vlasništvom najmlađeg djeteta. Također, bez halala nema ni nafake. Naime, u onom što se daje ili poklanja neće biti nafake ako se ne uruči "od srca" - ne halali. Zato su ukradene ili otete stvari nesretne jer nemaju božije milosti u sebi.

Nafaka je riječ koja stvara ugodu i radost te na istančan način pogoduje ljudskim čulima. Miluje njegove oči i uši, zavodi nos i preplavljuje sa užitkom nepce. Ako za vrijeme ručka ili ispijanja kahve dođe slučajni gost već mu se doslovno sa vrata govori: "Ti si sa nafakom, hajde bujrum!" Ili "Bujrum, nafaka ti je da sa nama ovo pojedeš (popiješ)!". Međutim, terminologija u ovom slučaju nikako ne može biti tako jednostavna niti se sažeti u ovako opskurnu formu. Naime, u narodnom govoru za jelo se često, čak i u današnje vrijeme, posebno u ruralnim sredinama, upotrebljava pojam "nimet", prvenstveno za somun ili pogaču, ali i općenito za hranu. Stoga je sasvim pogrešno izjednačiti pojam nafaka sa hranom, nego ga treba gledati kroz jednu širu prizmu, u kojoj se naslućuje mnogostruko značenje svega onoga što predstavlja ova arapska riječ.


Prizivanje nafake

Generalno, iako se smatra božijim darom milosti, odnosno nečim na što običan čovjek ne može uticati, jaka želja za njom u narodu je izrodila razne ritualne postupke prizivanja nafake. U njima dominira potreba za plemenitošću pošto milosrdan čin privlači dobro o čemu kazuje  kladuška izreka:" Podijeli sadaku, produži nafaku". Slično tome, nene i didovi kad blagosiljaju mlade obično govore:" Allah ti dao gani nafaku!" Ili "Bog ti dao neviđenu nafaku!". Za "neviđenu nafaku" narod tvrdi da je bolja od "viđene" jer je obilnija i veća.

U Cazinskoj krajini se uvriježilo vjerovanje da se nafaka može prizvati, naime, kada se kupuje stoka ili nešto drugo obavezno se namjeni na onog člana familije koji se smatra da ima najviše nafake, da bi ovakvim aludiranjem kupljeno bilo nafakali odnosno napredno i sretno. Isto tako, kada se kupuje šporet na drva prvu vatru u njemu će opet zapaliti onaj član familije koji ima najviše nafake u životu, da bi dom i familija bili berićetni i sačuvani od zla.

U ovom dijelu Bosne poznat je ritual sa trahanom (tarahana) kojim se priziva odnosno stimulira nafaka. Ukoliko je neko nesretan, ne ide mu posao ili je sklon raznim pehovima, na mladi petak bi kuhao trahanu ali tako da je pusti da pokipi na vatri (šporetu). Dok se kipuća bijela pjena prelijeva iz posude ta osoba tri puta ponovi:

Bismilahir rahmanir rahim.
Kako ova trahana izvirala i kipila
na sve strane
tako moja nafaka izvirila i mene obasipala,
sa božijim emerom a mojim sepom veledalin amin.

Nakon što bi se skuhala trahana se nakon hlađenja konzumirala tokom tri dana. Neki informatori preporučuju da se čak sedam dana po malo jede trahana. Na taj način, vjeruje se, prizvaće se nafaka u život te osobe.

U ovom kontekstu ne smije se zaboraviti spomenuti niti halva - slastica koja među bosanskim narodom zauzima počasno mjesto. Tradicionalno se prži (pravi) uoči Ramazana, Lejletul Kadra i Bajrama jer njen miris pročišćuje cijelu kuću i privlači nafaku i berićet.


Biti nafakali ruke


Povezivanje hrane i nafake nije rjedak slučaj u folkloru našeg naroda a posebno je uočljiv u svadbenim običajima, u dijelu kada mladenka stigne pred muževu kuću, gdje je posipaju bombonima i novcem. Na kućnom pragu dočeka je siromašna žena, skida joj obuću sa nogu, a mlada je dariva. Malo dalje čeka je svekrva sa Kur'anom i pogačom u rukama i sa dva krčaga vode. Pogaču joj stavlja pod lijevo, a Kur'an pod desno pazuho, dva krčaga u obje ruke. Mlada ode do ognjišta, Kur'an daje ženama, vodu i pogaču stavlja na ognjište. Vjeruje se, da mladenka tom ritualnom gestom donosi nafaku u kuću. Također, bio je adet da mladenci "lome pogaču", ako, na primjer, u mladoženjinoj ruci ostane veći dio pogače vjerovalo se da će on imati veću nafaku i obratno.

U Velikoj Kladuši je u prošlosti bio običaj da prije nego li uđe u mladoženjinu kuću mlada prostre svoj rupčić na kućni prag i poljubi ga. U kuću zakorači desnom nogom i neko je od prisutnih izuje, pošto bi u njenim cipelama bilo skriveno nešto novca, kao dar onoj osobi koja joj skine obuću, te ide u pravcu ognjišta (odžaka). Tu klekne, razgrne mašicama žeravicu i potom u nju baci svoj rupčić (maramicu) da izgori - za nafaku.

Za određene poslove itekako je potrebno biti obdaren sa nafakom. Naime, za stravarku nadaleko poznatu po uspješnom salivanju strahe ili za hodžu, koji piše djelotvorne zapise i hamajlije, narod kaže da imaju "nafakali ruku". Ako dok saliva strahu vidi na dnu posude puno sitnih komadića olova stravaruša će prokomentarisati:"nafakali ti je!", odnosno bolesnik će ozdraviti.
Prije početka ogledanja faletarka ili gledalica klijentu govori da joj da novac kako bi ga tri puta obnijela u krug oko karata ili graha i pospremila sebi u džep, obrazlažući taj postupak "da je za nafaku!". Isto tako, ako se u falanju u grah pojavi devet hatmi (skupina po četiri zrna), takozvana hadžirli hatma, faletarka će zadovoljno izjaviti:"Grah ti je "pao" na veliku nafaku, pokrij crvenom krpom!".

Za kraj treba navesti sljedeće vjerovanje po kojem nije nikako dobro djeci davati imena umrlih članova familije jer" ko je umro taj nema više nafake".

autor: Raif Esmerović

Tako ti je pao grah!

Piše: Raif Esmerović

Odavno je javna tajna kako bosanski narod najviše vjeruje u „otvaranje zvijezde“  i  gatanje u grah, kao dvije provjerene vještine pronicanja u ljudsku sudbinu. Iako praksu ogledanja u grah nailazimo kod Turaka, Kazahstanaca, Rusa, Bugara, Rumuna i Mađara bez imalo sumnje bosanski način proricanja je najtemeljitiji i najpouzdaniji.

Bacanje graha, ogledanje u grah ili falanje u grah vrlo je stara divinacijska metoda koja, prema nekim antropolozima, ima svoje izvorište u šamanističkoj praksi naših predaka Ilira koji su običavali pri ozbiljnoj  životnoj nedoumici bacati male ptičije kosti iz ruke na pod, kako bi pri njihovom padu i položaju otkrivali sudbinske odgovore. A da je upravo tako dokazuje nam danas rjetka, ali još uvijek donekle prisutna, praksa pojedinih faladžinica koje držeći  41 zrno graha u desnoj ruci iznad njega prouče šapatom odgovarajuće molitve i riječi, namjene na pitanje, i onda ga doslovno laganim pokretom bace ispred sebe na površinu stola. Zatim bi po oblicima koji su nastali od raspršenih zrna tumačile sudbinu i pronalazile odgovor na postavljeno pitanje.

Kako je i logično falanjem u grah bave se uspješno isključivo oni koji su nadareni  jer u protivnom  trud im je uzaludan. Znanje o pronicanju u buduće događaje u tradicionalnom smislu prenosi sa starije generacije na mlađu tojest sa jednog člana familije na drugog, što je svakako najbolji način, ukoliko se „primi“ na nasljednika, da se kroz vrijeme obogati novim iskustvom  i spoznajama. No, često se dogodi  da duh proricanja sa smrću faladžije napusti tu kuću i pojavi se kilometrima dalje u nekom novom mjestu i familiji. Takvih primjera ima na desetine a u narodu se misli kako je dar gatanja, poput i same sudbine, jako hirovit te ukoliko mu se ne ukazuje dovoljno pažnje i poštovanja on može napustiti svoga vlasnika čak i prije njegove smrti.  Takvu tvrdnju narod potkrijepljuje stvarnim primjerima pojedinih faladžija koji su bili poznati i na glasu u svom mjestu a koji su doslovno preko noći izgubili sposobnost predviđanja bez ikakvog očitog  razloga. 

Još i danas se vjeruje kako dar proricanja dolazi preko snova usljed intervencije neke više sile. Tom prilikom odabrana osoba doživi spavajući nadnaravno iskustvo tako što u snu vidi  jednu ili više misterioznih osoba (duša) koje je obdare darom gatanja i zaduže da njime pomaže narodu. Obično se spominje intervencija hazreti Fatime, čiji dolazak u san nekom pojedincu iz korijena mjenja njegov dotadašnji život. Međutim, koliko god to nama djelovalo mistično i fascinantno neophodno je za naglasiti kako su takvi slučajevi dosta rjetki ali to ipak nimalo ne spriječava razne šarlatane i varalice da tvrde kako su postali vidoviti jer im je divinacijsko znanje predočeno u snu –„ došlo na san“- od strane hazreti Fatime ili neke druge svete duše. 

Naime, prema tradicionalnoj predaji u BiH narod vjeruje kako se hazreti Fatima, kćerka božijeg poslanika Muhameda, bavila falanjem u grah. Narod pripovijeda da je bila jako uspješna u tome ali je budno pazila da njen otac za to ne sazna. No, jednog dana, baš u trenutku dok je tumačila zrna graha nekoj svojoj prijateljici, u sobu je iznenada banuo sam božiji poslanik i ona je u panici i žurbi uspjela tek polovinu zrna sakriti pod skute haljine dok je druga polovina ostala na podu. Kako je Muhamed iznimno volio svoju ćerku nije se mogao ljutiti na nju zbog  faletanja pa joj je samo sa osmjehom na licu rekao: „Kćeri moja mila, polovina ti od toga bila istina a polovina laž!“, pa od tog vremena narod  tvrdo vjeruje kako u svakom gatanju ima pola laži a pola istine. 

U svom nastavku predaja tvrdi kako Fatimi otac nije zabranio daljnje bavljenje ovom mantičkom vještinom pa se na temelju toga ukorijenilo vjerovanje da istihara, obred snoviđenja, i falanje u grah nisu haram (grijeh) kao ostala proricanja a sama hazreti Fatime se prometnula u svojevrsnu zaštitnicu, ali i spiritualnu majku, svih onih koji bacaju grah te narodnih iscjeliteljica - stravarki. Primjeri  te prakse su dobro poznati, naime, pravilo je da se prije svakog falanja zrna skupe u desnu ruku i iznad njih prouči prva kur'anska molitva te obavezno posveti pred dušu hazreti Fatime, a potom se u njeno ime namjeni  (nanijeti) proricanje i tek onda počinje sa redanjem zrna u tri reda. No, tu ne prestaje dominantan uticaj  poslanikove kćerke već je po njoj nazvan najpovoljniji od sviju falova (skup zrna) koji formiraju  tri murada tojest 333 – Fatimin fal, simbol ljubavi i braka. Faletarke ponekad u tome zbiru traže odgovor na neko svoje pitanje pa namjenju grah ovako : „Ako će se ostvariti ljubavna veza između te i tog neka izađe Fatimin fal“. Sama riječ fal dolazi iz perzijskog  jezika i znači slutnja ili nagovještaj.

Crvena krpa protiv uroka

Gledalice uvijek prije nego li će započeti sa ogledanjem sugeriraju klijentu da im odmah da novac određen za gatanje, koji se daje po principu „od srca i koliko se može“, kako bi ga tri puta desnom rukom pronijele oko graha u pravcu kazaljke na satu, ili kako se to popularnije kaže „za Suncem“, objašnjavajući da je to za nafaku ali i da se grah bolje „otvori“. Novac bi nakon toga pospremile u svoj džep ili ispod koljena. Ovom  metodom posebno su se voljele u prošlosti služiti Romkinje  iz sasvim očitog razloga. Naime,  ukoliko bi u bačenom grahu vidjele neku povoljnu kombinaciju poput Fatiminog fala  to im je bila idealna prilika da ušićare još ponešto novca. Obično bi blago povišenim glasom govorile kako klijent treba dati još šta „za sreću“ da bi mu ono što vide bilo na veselje i radost. Među vijestima (muštulucima) koje su se dodatno plaćale bile su one o važnijim životnim događajima  poput rođenja djeteta, udaje, ženidbe, dolaska nekog iz daleka, pomirenja partnera, pobjede na sudu, izlaska iz zatvora, itd.

Bez svake sumnje svijet falanja je mističan i u njemu vladaju šarolika pravila kojima se često više niti ne može proniknuti prava simbolika i značenje. No, unatoč tome ona opstaju i odoljevaju zubu vremena. Jedno od tvrdih pravila u faletarskoj praksi  jeste tabu kojeg se moraju pridržavati kako faladžija/faladžinica tako i klijent.  Naime, niti jedna strana ne smije drugim licima otkrivati ono što je viđeno i priopćeno iz graha jer se u protivnom neće ispuniti. Smatra se da to vjerovanje počiva na strahu i oprezu od uroka koji vječito na krilima ljubomore i zlih misli atakuje na ljudsku sreću i narušava čovjekovu sudbinu.Tek kada se odfalano ispuni o proricanom se smije javno pričati. 

Zbog toga je nezaobilazni  rekvizit svakog falanja u grah crvena krpa na kojoj se postavljaju i redaju zrna, čija je primarna uloga da služi kao provjerena protumjera bilo kakvom eventualnom uricanju. Poznato je da je crvena boja kod Ilira imala skoro sveto mjesto, jer je smatrana  idealnom zaštitom od zlog pogleda pa su svi naši predaci, od najmlađeg do najstarijeg, običavali nositi zavezanu crvenu vrpcu oko ruke ili vrata kao hamajliju protiv bolesti i zla odnosno svega onoga što može čovjeku uzokovati  nečiji zli pogled. Ostaci tog  drevnog vjerovanja uočljivi su još i danas  a posebno u proricanju koje vrvi od raznoraznih fatalističkih vjerovanja. Ustaljeni  je običaj  kada se pojavi u grahu devet hatmi da gledalica sva zrna pokrije crvenom krpom i na nju stavi oba dlana te prouči suru Ihlas, kako bi time odagnula urok  i omogućila sigurno ispunjenje proročanstva.


Pravo i lažno bacanje graha

Kada se govori i piše o bosanskoj praksi favomancije  važno je za naglasiti kako u istinsko proricanje nipošto ne spada ono površno takozvano djevojačko falanje u grah  koje se sastoji od vrlo kratkih i krajnje neozbiljnih tumačenja zasnovanih na jednostavnom pravilu po kojem jedno zrno predstavlja glas ili vijest, dva zrna stope, tri radost a četiri teret. Još neozbiljnije i potpuno nakaradno je „proricanje“ po forumima kada se postiraju brojevi i po njima „tumači“ grah pa sve više liči na numerologiju nego li bilo šta drugo.

U pravom domaćem falanju u grah zrna i redovi se tabire (tumače) na krajnje smislen i tradicionalan način poznat samo onima koji imaju dar za tu vrstu divinacije. Tom prilikom faladžija ili faletarka mogu otkriti niz zanimljivih pojedinosti od boje kose, visine, karakternih crta neke osobe do uticaja crne magije, odlaska na sud ili u bolnicu, sklapanja braka ili razvoda, operacije, sudske vijesti, mrtvačkih nosila (smrti), itd. U svom izlaganju oni mogu detaljno precizirati i vrijeme kada će se neki događaj desiti pošto pojedini  falovi određuje vremenski period. Za svaku faletarku iznimno je bitno da zna ispravno protumačiti ono što vidi ispred sebe jer često oni naoko pozitivni falovi poput 333 ili devet hatmi (četvorki) mogu biti nepovoljni. Sve ovisi o tome šta ih prati i na koji su način zrna okrenuta, tvrde faladžije i faletarke. Zbog svoje kompleksnosti i preciznosti  ogledanje u grah je na cijeni što potvrđuje i ustaljena izjava „Tako ti je pao grah!“ u kojoj se nazrijeva duboko vjerovanje bosanskog naroda kako grah može otkriti ono što je suđeno svakom pojedincu.

Po tvrdnji gledalica i sam grah ima svoju narav pa ponekad odbija da budeposlušan. Takvo stanje se obično prokomentariše  izjavom“ kako se grah uzlagao!“ ili „grah se umorio!“. Da se tome stane na kraj iz mnoštva zrna uzme se jedno i zamjeni sa novim, ili se pak to zrno stavi pod koljeno „da se odmori“ pa onda, nakon nekoliko minuta, opet vrati nazad u gomilu i nastavi sa ogledanjem. Za kraj treba kazati iako je ova mantička vještina magnetična i naprosto budi radoznalost faletarke upozoravaju da nije dobro često bacati grah te da uvijek treba prvo sačekati da se bar jedan dio odfalanog ispuni do novog  gatanja. U protivnom bi se mogla zbuniti sama sudbina i otjerati sreća iz života.

Folk medicine – how to cure headaches

Headache or cephalagia is a symptom of numerous diseases which affect the head, and sometimes the neck. Headache is one of the most frequent symptoms, and can encompass a wide span of diseases from harmless levels which require no treatment, up to the ones which are life threatening. In folk medicine of BiH there are numerous empirical methods of diagnostics and cure of this disease. According to the opinion of the majority it often comes about as a side effect of too much worry, fighting, hangovers, hunger, sorrow, etc. Draft is especially dangerous about which older women still today warn the younger generations to not go outside when they wash their hair since “draft will hit them” and their head will hurt. There is a whole line of superstitions about the origin of this disease and the most interesting one comes from Tešanj which suggests that women shouldn’t observe men when they gather in front of mosques on Friday, since they could get a headache. However people were most worried about having headaches on Tuesdays, since as people believe, whoever gets a headache on Tuesday will have one the entire week. Sickness of the head comes from supernatural causes such as "Ograma", curse or spellbound eyes.

According to intensity and the length it is divided into short, passing and long lasting headache. Among the folk it is believed that the worst headache is the one, a person goes to sleep with and awakes with it as well, also the one that forces people to puke is also worrisome. Curative action often included bloodletting (cupping/hidžama), because of the belief that “unhealthy blood” can cause a lot of difficulties in the organism, especially headaches, also curative processes included placing linings on the head, resting and taking pills. Washing the face with water as well as placing cold lining behind the neck or on the forehead, positively affects the soothing of the pain. Of course we shouldn’t disregard those curative processes whose result is for many relative, but despite that, they found their space in folk medicine. Though many enumerated procedures could be characterised as a mixture of superstition and placebo effect, we cannot even today claim that they’re exclusively that, since in each one of them there exists a small percentage of empirical testing and effectiveness. For example, many persons which have issues with this ailment are of the opinion that their headache will pass if they drink a bitter, stronger cup of coffee without sugar. Caffeine has a strong effect against pain and it is proven that it can cure headaches in numerous people, while in others, which react differently to it, it can strengthen or even cause headaches.

In the book “Something about the curing of Bosniacs in BiH” the following recipes are mentioned which our forefathers used in the past:

As soon as you get a headache, find three tops of nettle, and place them under your hat.

Cut a potato in pieces, and place them on your forehead.

Fumigate yourself on new cotton (Baumwolle).

Similarly beneficial is if you cover your head with burdock leaves (Petasites hybridus).

The best cure for headaches, is if one cuts one onion into pieces and spread the leftovers of coffee on them and place that mixture on the forehead.



Among our folk headache was traditionally considered a “female disease” and in accordance with that the belief that it affects the weaker gender in more percentage was widespread. Female complaints about headaches probably supported this as well as their various forms of curing from the home pharmacy such as placing pieces of potato or cucumber onto the forehead to “draw out” the disease. It was especially believed that cucumber has a specific bitterness from both sides of the fruit, and those pieces were cut and placed on the forehead because of the opinion that this bitterness will have a soothing effect through the skin on the head. Because of the traditional belief in south-western BiH that cucumbers were sown on Thursdays will be bitterer, than the ones sown on other days, they resulted in them being more sought when it came to curing headaches.

Area of the temple is considered to be the place on the face through which one can best act on pain in the head, and since the old days pieces of potato were placed on it to absorb pain. Numerous stravarke advise that this place before placing potato or cucumber should be massaged with the index finger and forefinger from both sides of the head, and with that the eyes should be raised towards the sky or ceiling. If someone has a strong headache, then individual stravarke suggest that the diseased should tighten his right hand and left leg, in order for the headache to pass sooner.

When only half of the head hurts

People are of the opinion that the head hurts least because of an internal issue, instead it occurs due to a specific supernatural cause such as a curse, ograma, worry or fear i.e. shock. If someone has frequent headaches around noon or sunset, that night it was suspected that there was a supernatural cause to it. Even today we come across a belief that someone can have a headache if someone from the family curses them. The best way to remove such issues was to give alms. Village women are particularly prone to this, they have a custom of passing the alms around their head “circling as the sun”, with a prayer, with the hope that it will cure their headache or insomnia.

Human being in and of itself and its structure is prone to effects of various occurrences and energies. In Bosnian occultism our body is divided into four elements based on all of these ideas: feet and legs, but also arms, belong to the element of earth, the middle of the body from the neck to the stomach, and backside and back are elements where fire and water intertwine, while the head is dominated by air. All four elements together unified together represent the fifth element – soul i.e. life. As everything else in the universe the elements themselves are of a dualistic nature and as such they can affect humans in a positive or negative way. Winds, whether faery or Jinn winds, belong to the element of air and are known to be completely disastrous to the human head, causing headaches, neck stiffness, pain in the eyes, etc. Also, for curses we can conclude that they belong to the negative manifestation of air since they come from the head i.e. eyes and mouth (tongue).

Common opinion of Imam’s which perform curing as well as of stravarke is that the best results are achieved by treating the headache using exorcist formulas, whether magical words, oral magic, or transfer of magical words onto paper – talisman science.

Dobarac is the name for a specific type of headache which can be recognised by having only one half of the head hurt. It is cured by exorcist formulas, throwing hot coal or molten lead into water as well as amulets. It is believed that in curing dobarac the best results are achieved by stravarke in comparison to Imam-healers or official doctors. It is good to undertake the ritual of healing 24 hours from the appearance of the headache, taking care that one tries to visit the stravarka in the afternoon, behind prayers, when the sun is heading west, so that the ailments can follow. Stravarka for the needs of the ritual uses four stones and this formula:

I'm not calling you,
but wind and dobarac behind you.
Let it exit the fat into the bones,
from the bones into the flesh,
from the flesh into the skin,
from the skin into the hair,
from the hair into hali mountain;
where the rooster doesn't crow,
where the call to prayer is not heard,
where the cow doesn't give birth,
where the mare doesn't foal,
where the sheep doesn't give birth.
Come, this trouble, around the world,
as a bee on the flower and world!
Kozalac - dobarac, ijed - med!
Veledalin amin.

If the headache occurred due to curses then the person will feel sleepy, apathy and loss of appetite. As individual exorcist formulas (basme) depicted that curses are a disease of nine customs or manifestations out of which one is the headache.

From nine curses and diseases
on N (name) eight,
from eight seven,
from seven six,
from six five,
from five four,
from four three,
from three two,
from two one and from one none!
What is left
will be carried away by a fly into dark
and desolate areas;
where the crow doesn’t crow,
cat doesn’t meow,
where a feast is served to the demons.
There, this disease should await judgement day,
with my formula and god’s will!

Stravarka repeats the basma three times above water and each time she extinguishes three embers. The diseased washes his face with that water, drinks it from three different sides of the vessel, always turning the vessel towards the trajectory of the sun, and the rest is spilled under a sapling. Embers are collected from the bottom of the vessel and is taken outside, when she goes for a walk, so that she can put them in nine holes or cracks in the earth which she accidentally comes across while walking.

The diseased could on his own perform a less demanding ritual for neutralising headaches such as the one with the most favourite plant among the Bosnian people – rue. The procedure is magical i.e. exorcist and is based on the fact that the person which suffers from headaches inside the vessel throws three stems of rue (Ruta graveolens) and repeats this exorcist formula three times and blows into the water:

Holly rue, my head hurts,
I admit to you everything you know about me
but please, all curses from me
pain and ograme, remove from me
with god’s will and my formula.

Diseased uses the water to wash his face, it can be used for several days.

Bosnian Imam’s write various forms of amulets for headaches, among the most interesting ones is the one on the leaf of Oman (Inula helenium) on which seven sawakita are written, letters which are not in the first prayer in the Qur’an, that leaf is placed in the pillow on which the diseased sleeps. Besides, often the Imam places the first parts of the prayer from the 19th and 26th chapter of the Qur’an. If the man has headaches he goes to see an Imam which writes and gives him an inscription with the directions that he should carry it sown inside a hat. In certain parts of Bosnia and Herzegovina headaches are cured by taking from the mosque (minaret) spider hairs and sow them inside a hat.

Lead as a cure

Demon gathering or faery ones from the old days were known as energy whirlwinds full of negative energy which if it comes into contact with the human body can cause a host of physical and mental issues. People believe that spiritual beings, if they’re disturbed in any way, can “pierce” with their gaze human aura and harm it. Encounter with demons and faeries is called ograma and is considered to be another type of supernatural danger which can cause among humans symptoms similar to spellbound eyes, among which constant headache was especially pronounced followed by weakness of the body. If consequences of such an encounter would be cured by an Imam then he would write three amulets; first talisman would be submerged into a bottle of water, which the diseased person would drink, the second into a bucket with bathing water. Third inscription in the form of an amulet the diseased carries with him, usually around the neck underneath the clothes. Help was also sought from stravarka which performed a lead melting ritual, and while it is being molten in a spoon on a fire, with a low voice she utters:

Nine faeries flew,
from nine clouds,
from nine mountains,
from nine forests,
from nine seas,
from nine meadows,
from nine crossroads,
from nine streams,
from nine rocks,
from nine rue plants,
they sang along the way,
danced in circles,
their path crossed by N. (name sickness person),
he angered the faeries.
They hit him with their arrows in the head,
in the heart, in the legs,
they floored him completely,
N. got sick.
N. yelled: “Help me Mujo, help me Halil,
I’m shot by faeries!”
When the faeries heard this,
each of them took out their arrow out of fear, N. was cured.
Out of nine faeries and arrows,
with my formula and god’s will,
only eight remained on N.,
out of eight only seven remained,
out of seven only six remained,
out of six only five remained,
out of five only four remained,
out of four only three remained,
out of three only two remained,
out of two only one remained,
out of one none remained.
By my hand,
formula and lead – good deed,
and from god salvation,
peace and cure, amen!




In rural areas lead melting ritual above a handkerchief was often practiced. If a woman would often have headaches she would send to by her child a handkerchief to a local stravarka so that she can melt lead above it. Stravarka would fold the scarf so that it gets a form of a triangle and she would place a vessel with water on it. While melting lead she would move the vessel each time down the handkerchief taking care that the last, third time, is placed on the end itself. The woman would carry the scarf on her head for three days at least, until her headache subsides.

Man, shaitan and angel

 Before Allah created a human, his slave, he would be constantly bothered by a shaitan with his numerous questions distracting his focus from creating the human body. And whatever god created with his hands during the day, the shaitan would ruin it during the night. Allah allowed this to happen, to destroy and deform everything that he created, so that the human figure can be as convenient as possible and as beautiful when in the end he finishes her. After some time god was filled with great inspiration and he quickly made the human body out of earth, and after looking at it he was finally happy with what he had created. But, after that Allah didn’t want to bring it to life for another three years, he left the inanimate human body leaning against a cypress tree. This awoke great interest in the shaitan and curiosity since he didn’t know what will happen. Every day he would come to the human body and would tap his fingers on the body, when he would reach the head, he often said while tapping: “This head will not be empty!”. During those three years he would come there every day and would utter the same things. When the third year was coming to an end, Allah gave a soul to the human body, thus making it alive. As soon as the first human awoke and stood up on his feet, god warned him immediately that he shouldn’t talk nor accept any offers from the first creature that comes to talk to him and doesn’t introduce himself. Initially the man obeyed god’s orders, but little by little he started to lose his determination and will. One day the shaitan saw that the first human was losing his confidence, so he started going around him giving him various compliments and admiring the perfection of his figure and in the end made him talk to him. Concluding that the first human fell under his influence the shaitan immediately appropriated the left side of the human body and he sat on his left shoulder, and from that day he sits on the shoulder of every man, all day and all night, from birth to death. Allah, in order to help his servant, sent an angel to be an opposition to the shaitan and he sat at his right shoulder. That’s why every human has an angel on his right shoulder and a shaitan on his left. The angel continuously stimulates him to good deeds, and the shaitan to bad deeds, lies and deceits.

Beautiful to the ugly, beautiful to ugly

 According to a tradition when god created the world he gave to humans the power of speech and to other beings various voices. There was only one bird, which lowly stepped in front of her creator, and meekly asked him, blinking with her eyes and nodding her head, what kind of voice will she have. God thought about it, since he gave voices to all beings and having none for her he said: “Your voice will be from now on to only say “Beautiful to the ugly, beautiful to ugly!. And since that time the following things occurred, the beautiful man would marry an ugly woman, and a beautiful woman would marry an ugly man. And prior to this a beautiful man would always marry a beautiful woman, and an ugly person would marry an ugly person, and after this, it was all mixed.



Numerous kings and emperors, but also common folk, were angry at the bird, and they searched everywhere for her in order to kill her, but all of their effort was futile, since she dwelt somewhere in the 77th empire, in a land fair and happy, where during the day and night the sun shines, and where people live to at least one hundred years old.

Divine bull Tur

From the beginning of mankind the bull was a holly animal which is a part of numerous mythological traditions and cults, due to its physical strength and imposing look. Among the oldest myths where he is mentioned is located in Mesopotamia and the legend about the deity Guagalanni, better known as the heavenly bull or bull from the sky. Gugalanna was the first husband Ereshkigala, deity of the underworld, dark world without light. Gods sent him to exact revenge upon Gilgamesh because he refused sexual advances of the goddess Inanna. During that occurrence, the heavenly bull, whose kick causes earthquakes, was defeated and dismembered by Gilgamesh and his follower Enkidu. In the middle east religious paradigm of killing a bull is frequent and we can find it in the legend about the genesis shaped in the Persian god Mithra, from whose description of his birth and life the mythological legend of Jesus was created, this god hunted and killed a wild bull. From the body of the dead animal, plants started to grow, from the bones wheat sprang up and from his blood grapevine. That’s when the first people were created. Even after the advent of Islam in these areas the bull didn’t lose his divine characteristic which is best confirmed by the Arabian myth, or better said cosmological representation, about the white bull Kujuta which stands on the head of a horrible beast Bahamut and holds the earth on his back.

Bahamut or Behemoth is the name of a mythological giant fish which in Arabic cosmology represented a backbone of earth, and for her mythology claims that she possesses numerous eyes, ears, noses and tongues. Certain myths claim that instead of a fish’s head it has an elephants head or hippopotamus head, and in some versions Bahamut is actually a sea dragon with sharp teeth and limbs. Bahamut holds on his strong body all seven spheres which in Arabic mythology constitute the entire universe. On Bahamut, i.e. on his head, the bull named Kujuta is positioned, which holds a mountain made out of rubies on his back. On top of that unusual mountain the angels are holding the seven layers of earth. Alternatively, on the back of Bahamut is actually a surface made out of sand. Kujuta is standing on that sand, and the mountain that he is carrying on his back has a vast ocean in the middle of which earth is floating. Underneath Bahamut is the dark and mysterious part filled with mist and water. Some mythological data claim that underneath that dark sphere there is a fire world in which the snake Falak dwells.



Bahamut is an original mythological creation of the Arabic mythology, data on it appear in cosmological tones which date since 1291. The name itself in Arabic means “the beast”. About it the ancient Arabic historian, Ibn al-Wardi  wrote, it is also mentioned in the 1001 night where the story about the man named Isa is mentioned, who after seeing Bahamut out of shock and fear loses his consciousness. Once he awoke, Allah asked him if he had seen a big fish. Isa replied that he saw a bull standing on top of the fish’s head. The Jews assimiliated this mythological being, like many other religious-mythological segments, in their mythological traditions.


Arabic Kujuta and Bosnian Tur


Certain segments of the presented legend have connecting points with Bosnian myths about the gigantic bull Tur, which holds the planet on his back, from whose will depends the fate of earth and all people. Generally, the myth about Tur is short and there are not a lot of details which would reveal something more about the wider representation of Bosnian cosmology and the only exception is Rogatica. Namely, in that part of Bosnia it was believed that underneath the land there was an endless sea, on its surface swam a giant fish, on the fish’s head a bull stood and on his back earth. When that bull moves slightly his ear, the earth shakes, and when he would move his leg or something else, the entire earth would plunge into the sea, but it was believed that Allah created a small fly which constantly flies around the eyes of that bull and he is so afraid of her that he literally can’t move. (1)

As among the Turks there is no recorded legend not about Bahamot nor Tur, we can conclude that there was no transfer of myths during the Ottoman occupation of BiH, instead it is a rudiment of an ancient pagan cult which was inherited by certain Mediterranean people, and among them the Illyrians. There is a logical probability  that Illyrian soldiers serving in the Roman Empire transferred the legend of Tur to the territory of Syria and further, or vice versa, inherited it and brought it to the Balkans. But, no matter how it happened we’re talking about a very old legend from the old, ancient times. The bull had a very significant place for the Illyrians in the religious-magical sense and even if we don’t have many written data about the Pagan rites of our ancestors, we discovered through archeological findings that they preferred to hang the horns of Bos primigenius at the front of the house which had a magical function to protect the family and give it fertility. Also we shouldn’t forget to mention the traditional custom among Illyrian tribes of offering sacrifice, gift of blood and meat to the gods for a successful harvest of wheat, when they would slaughter a bull during august up on a hill.


Unique Tur  


Other bypasses in the legend itself are evident, namely, as the Arabic mythology claims Bahamut will when judgment day comes be destroyed by its creator i.e. god, to whom this beast is only subjugated. Among the Bosnians it is narrated that judgment day will take place on the day “when Tur shakes his body”, i.e. there are no claims about the classic notion of Judgement day where everything happens by god’s will, which gives us ample space to conclude that Tur holder of the earth is the ruler of the planet and people.

Similarly, while in Arabic mythology the bull Kujuta is depicted with totally white skin in Bosnian mythology he is black, and is truly connected to an actual animal (Bos primigenius) which died out in Europe in the middle ages. The best proof of its presence on the territory of Bosnia and Herzegovina are toponyms which give a deeper historical connotation to everything. Tur in Bosnian tradition is without a doubt a deity and in that form it is not seen anywhere else on the Balkans, nor in Europe, which in and of itself implicates that we’re talking about an ancient supernatural being. In the past it was assumed that his name Tur comes from the abbreviation of the Latin word Taurus but it is clear that the original name stems from the actual name of the wild bovine Bos primigenius.


Divine plowman Vidasus

In the traditional life of Bosnia and Herzegovina a castrated bull i.e. ox was an integral part of a village household and it replaced the horse, which had a higher market price and that’s why he wasn’t owned by numerous village households. Researching ethnological build and oral tradition of the belief of Bosnian people about the ox it is noticeable that he was treated with care and attention primarily because of the existential but also holly purpose. When the summer plowing begins to the ox which was on the right side people would wrap around his right horn a red knit (thread), a chicken egg would be cracked on his forehead and his neck would be covered with butter. All of these ritual measures were undertaken with the goal of protection from evil and summoning good luck and fertility.

In folk astronomy the constellation out of seven stars so called pleiad is called the Volovi (oxen). It is interesting because the pleiad (Messier 45) is located in the constellation of the bull. Though Wikipedia claims that pleiad is represented in all mythologies from the southern hemisphere it is evident through legends about Tur, but also other folk beliefs and traditions, that we can notice a mythological connection with the pleiad in Bosnian mythology. Segments of the divine cult of Tur are hinted out of the two folk names of the constellations which are located one next to the other and they are Orion, assembly of three stars, which in Bosnia were called Štapovi (sticks) and the already mentioned Volovi (oxen). (2) In the spring, when it is time for sowing, when the Štapovi are visible on the sky, it is a sign that dawn occurred, morning is nearing, and that oxen must be fed and harnessed so they can plow.



Together these two constellations represent the one which operates the oxen i.e. ploughs the land i.e. represents the mythological divine sower, which could be no one else than the Illyrian god Vidasus, known as Žeteoc – the one that reaps (wheat). In addition to that goes the data that the plough was invented by the Illyrians.


Seven oxen – seven stars

According to folk tales from Velika Kladuša in ancient times lived a greedy man which had seven oxen. As he had an uneven number he yearned for another ox in order to have eight of them i.e. to have an even number. One day he remembered that in the neighboring village there was a poor man that owned only one ox. –When he has only one he doesn't need even that one, he concluded and he came up with a plan with his son to go there after midnight and steal the ox. What they conceived off they undertook. When they came half way home some unrest caught the father and he told his son they should stop so they can rest. Seeing a bale of hay close by he ordered him to bring hay and put it into nine small heaps, one next to the other, once this was done he let the stolen ox feast on the hay. But, instead of eating from the first pile the ox hesitated, he sniffed and only stopped at the seventh pile where he started to ear. That horrified the father and he said: “Can you see that, my son, what a sin we made by stealing this ox from that poor man, his curse will follow us up to our seventh generation!”. But, greed in him overcame his fear and he continued his way home. Somehow at that time, since dawn was nearing, the poor man awoke and headed towards the barn to feed the ox but as soon as he entered the barn he had seen that the ox was gone and that someone stole him. From sorrow and pain he started crying and he cursed the thief, let God punish him and take from him what the thief took from this poor man. Soon the father and son, together with the stolen animal, came close to their house. When they came next to the barn, the father was surprised by the silence that he noticed in the barn, he hurried to light a candle. The pale light of the candle shone light on the barn quickly. The barn was completely empty. There were no oxen. The father ran out wildly and he held his head out of torment and pain. He then looked to the sky wanting to wallow to God to what had happened to him and before he opened his mouth he noticed in the sky seven shining stars flickering together and wide eyed he realized that he cannot cry out to god, since he punished him because of his great sin that he did towards that poor man. That’s how, according to folk tales, the constellation of oxen (Plejade) came to be, as a warning to all that you shouldn’t steel from other people especially oxen. (3)

Note

(1) It is interesting to mention that at one time the people from BiH represented the earth as a big foursquare slab, which in the edges on a hair of the bull leaned on four pillars, and it seemed that she might tip over at any moment. But it wouldn’t, the people claimed, since she stood there according to god’s will and mercy. That slab was of an even length and width. Pillars were oily, tall and thin, they were bending, so that it seemed that they might break off at any moment. They were made out of white marble and planted in an unmeasured sea depth, since under that entire slab (earth), an endless sea was located, which cannot be seen since it is underneath us. This is a vast sea and all others are small compared to this one.


(2) In Bosnian love magic a girl, if she is casting a spell with walnuts, looks at the oxen in the sky, since they’re numerous and powerful, and if she wishes to see (dream) her future husband then before going to bed she looks towards the pillars and utters the following: “Illuminate me Žarinko Nasiba, set me on fire Planinko Nasiba, so I can see my future husband. To see him tonight in my dream as in real life, or to see his face, or to hear his name. Until I see him he shouldn't walk nor work!"

(3) Motif of teleportation of a terrestrial occurrence which symbolizes a great sin onto the sky, which represents the worldly stage, is common in Bosnian traditions. Another famous folk tale about divine intervention and public punishment is the one in which god immediately put to death a disobedient son, when he swung his axe towards his mother, wanting to kill her, and his body, together with the axe, god teleported to the surface of the moon, so that it serves as a warning to all people that mothers must be respected.

Bosnian Stravarke – travelers between two worlds

Lead melting ritual with which, traditionally throughout centuries in Bosnia and Herzegovina, were removed the consequences of magical attacks, spellbound eyes, fear and unexplainable diseases and direct contact with spiritual beings, is one of the most preserved rituals from folk medicine. Analyzing in detail ritual procedures of that fascinating ritual it is easy to notice numerous segments of shamanism to which our ancestors were prone. Observing the practice of several stravarke especially Ajša and Bilka, which inherited their knowledge of healing from certain family members, I witnessed scenes which in a pretty authentic way represent shamanistic practice of our forefathers Illyrians and their animistic cults.

Animism (from the Latin word anima – soul) is the oldest form of human belief and religious consciousness of man which was recorded during the Paleolithic period and signifies belief in the presence of spirits in living and nonliving things and apparitions, and in them, according to the British anthropologist Sir Edward Burnett Tylor, it contains “a minimal definition of religion”. Archaic animistic beliefs that certain ghosts cause diseases among humans and with that damage its inborn connection with nature (harmony), in the earliest age of human presence on earth born a need to communicate with that negative entity, whose presence isn’t clearly defined, i.e. they can be located in anything that surrounds humans.



Individuals who are energy wise and mentally best aligned with the spirit world were traditionally called shamans, and their successors were without any doubt in Bosnia individuals of both sexes which are called stravari and stravarke, for which it is often said that they “possess the power of prayer”. Their ability is manifested in that they can with the power of their will elevate their consciousness onto a higher thought level, in order to comprehend spiritual reference and based on her to undertake a certain ritual of exorcism and curing of spiritual, and sometimes physical ailments. In that above all mystical, but also risky undertaking, the shaman aligns with the energy of the earth, just like individual birds use the power of the wind in order to stay in the air a few hours at a time with minimal usage of their wings.

Studying the practice of stravarka Ajša it is evident that in the beginning of the ritual she is sitting at the table with her face turned towards north and her left hand (fist) she positions in the middle of her forehead while she leaves her right hand free so that she can move the edge of the vessel with water clockwise, or as it is said among the folk “to follow the sun”, almost mechanically, during the utterance of the exorcist formula. All the time while the mystic prayers are being uttered, the stravarka looks with great focus onto the surface of water slowly moving her body left and right. Protection of the forehead with the left hand, actually with closed fingers, is based on the old Illyrian belief that every human in the sky, in the universe, has his or her own star, dwelling of the soul, with which he is connected through the forehead. As stravarka is directly exposed to danger from negative energy in the lead melting ritual she protects her star i.e forehead from its influence since otherwise, Bosnian stravarke claim “if you don’t protect your star you can get mentally ill!”.

Slowly and rhythmically moving her upper body the Bosnian shaman was consciously exposing himself to autohypnosis, while focusing on the surface of the water, known for its characteristic of absorption, and with that it become the medium, through which stravarka penetrates into the invisible world of spirits. Water is a symbol of the mental sphere and as such is an ideal surface on which it is easiest to bring the human mind into a state of stronger or weaker trance. Thereby a great role is played by the exorcist formulas themselves, whose verses are rhyming, and are uttered with a low voice, droningly almost automatically, which is why you need to know them by heart. Sometimes the listener has the impression that stravarka sings the verses due to the rhyme. I’m of the opinion that this magical poetry is the key of leading into a trance since it is known that music, with that poetry, stimulates slow hypnosis of the left side of the brain, the one in charge of inner communication.

Blowing and yawning

Analyzing voodoo rituals energetic hitting on the surface of the drum, singing and ecstatic dance leads to a trance or much more passive ritual of tribe shamans, who alone and with droning beating of the drum, followed by quiet singing of prayers to spirits causes a trance, we can notice a lot of similarities with Bosnian stravarke which instead of a drum uses a vessel with water, over which she slowly moves her body left and right (east-west) and sings verses of the exorcist formula slowly.

While mechanically repeating the text of a formula and slowly moving her body, the stravarka is releasing accumulated energy by blowing in the direction of the water vessel at the end of each repeat. Ritual blowing towards the prop or diseased can be considered as a specific way of imitating divine creation of a man, to whom god, in order to animate the body made out of clay, blow life into it, or even as a transfer of energy which the shaman or stravarka cause in themselves by uttering the magical formula. Blowing in a precisely determined direction, that energy is directed in order to cause a desired effect.

Signs that the stravarka is entering a light form of trance is frequent yawning, which is interrupted by utterance of magical poetry, but professedly it has a strong psychological effect on her and the diseased himself, which is usually sitting next to her. With uncontrollable yawning she stretches her jaw and increases the size of her chest with which she pumps the brain with air which in turn leads to the reduction of its temperature. Similarly, with that physiological phenomenon she expels a certain amount of air from the body, cleanses her, which undoubtedly represents in the magical ritual an exchange of accumulated energy and a release. Yawning is sometimes actually spontaneous and out of control or stravarka but sometimes a ritual habit but it does play an important role in the ritual. We shouldn’t forget to mention that all shamanistic rituals of healing are focused on release of the diseased’ body of one or more negative entities with which she wants to accomplish ectoplasm effect, which is sometimes visible, material, and sometimes fluid. Yawning in this case could be considered as expulsion of hot air, steam, from the body.

Among the folk there is a belief that one person which yawns a lot during the day was a recent victim of someone’s spellbound eyes, and that by yawning the body is signalling that it is under direct attack of negative energy which it wants to release. It is evident that the alleged belief probably stems from shamanism of our forefathers which actually confirms the opinion of stravarke which claims “if that (stravarka) yawns intensively during the exorcist seanse the diseased will be cured quickly”. Even our forefathers the Bogomils considered yawning a physiological phenomenon which releases the soul from suffering, namely, in the middle ages in BiH they believed that the best and luckiest death when the dying yawns three times, before breathing his last breath, since that is a sure sign that the soul will be saved. In that context it is easy to conclude that the gesture of yawning in spiritual interpretation defined by an actuator of release from the presence of the entity or apparition which negatively affects the human body and spirit.    

While in the state of trance the shamans directly or symbolically signalizes i.e. communicates with a spiritual entity and stimulates it for aid. I’m of the opinion that spirits respect individuals which have the ability to enter their world and talk to them. Especially since they have the function of correcting wrongs which are certainly not favorable for the spiritual world, since it is known, that we’re all intertwined and everything that happens in the material world has an effect on the spiritual and vice versa. To us and to the supernatural entities does not fit to spend time in whirlwinds of unharmonious energy. Probably even the spirits suffer from humans themselves and shamanist practice of communication between the two worlds is necessary and crucial for survival, and it is evident that despite technological advancement the need for spirituality will never cease.

In shamanistic healing the goal is for the stravarka, but also the diseased to harmonize with the natural ritual i.e. harmonize with it, since the disease itself or evil that befell him, is the result of this misbalance. That’s why ritual healing are always undertaken around the rise of the sun and in the afternoon, when the sun loses its strength and is nearing setting, alluding to the weakening and disappearance of the negative state. The same principle applies to the moon. To bring oneself into a state of light trance, but also connect to natural forces, stravarka turns her face in the direction of north and uttering verses of the exorcist formula she slowly moves her body left-right i.e. in the direction of east-west, imitating the solar trajectory focusing all the while on the water. Such a position is not accidental, it has its origin in ancient shamanistic beliefs. Namely, in ancient times it was considered that the Northern star represents the centre around which everything revolves which is why this rudiment still present in the practice of Bosnian stravarke. North represents the state before sunrise i.e. before the birth and appearance of light. It symbolizes dawn, time when the power of evil weakens and disappears. Dawn among Bosnian stravarke is considered as a short but very important part “when the night is separated from day”, with which it is alluded on the division of evil (night) from good (day) and release i.e. recovery. Shortly north to the Bosnian stravarke signifies dawn and is a substitute to that part of the day, and it is often less important whether she is performing healing ritual in the morning, around noon, or at night, it is enough to just assume a correct position i.e. that the body and face are turned in that direction.

Mother gave birth, mother healed

During the entire time of the exorcism the diseased is sitting at the table across stravarka quiet, and between them there mustn’t be any items on the surface of the table, in order to not have any physical barriers when transferring magical energy. Similarly, stravarka warns the diseased that while the séance lasts he shouldn’t cross his legs or arms, with which the diseased would block and disable acceptance and flow of positive healthy energy throughout his body. Though not a crucial factor in the healing process, the ritual is consider to be successful if during it the diseased becomes sleepy or even falls asleep, this means that he too is in a light state of sleep or  hypnosis.

Shamanism and cult of healing are deeply influenced by the cult of the Grand Mother “since who will take better care of the healing of their children than the mother”. In a nice and poetic way this reveals the beginning of the most famous Bosnian exorcist formula :” Mother gave birth, mother healed…” When pouring molten lead into the water into the vessel of water, which she holds over the diseased, stravarka looks through the window, in the direction of a hill. This is no accident, since during the time of the Illyrians and Bogomils hills were holly places, dedicated to various deities, especially ones that bring luck, health and fertility “since they’re trapped and full, they resemble a pregnant woman’s stomach”, which in the best possible way reveals the connection with the Grand Mother.