Svi oni koji zdravo-razumski prate naše pisanje zadnjih nekoliko godina znaju da je medijska propaganda i raskrinkavanje iste jedna od centralnih tema kojima se intenzivno bavimo. Iz te perspektive aktualna događanja u BiH su izuzetno zanimljiva za praćenje. Količina propagande je zaista bez presedana, no pitanje je koliko stvarno ima utjecaja na stanovnike, ne samo BiH, već i cijele regije koja zasigurno intenzivno prati razvoj situacije.
Medijski angažman poprima oblike pravog, gotovo vojnog, kontraobavještajnog djelovanja. Već prvog dana smo predstavili cjelokupni "recept" koji će se implementirati i sada ga možemo pratiti iz dana u dan. Nakon izbijanja radničke pobune prvo se krenulo s lažnim vijestima o masovnim pljačkama u Tuzli. Te laži su do sada relativno uspješno sami stanovnici i svjedoci na terenu raskrinkali.
Kada se eskalacija proširila na Sarajevo stiže nam vijest o "potpunom uništenju arhiva koji sadrži građu neprocjenjive vrijednosti". Mediji oplakuju neprocjenjivo blago "koje je preživjelo sve ratove" da bi sada "divljački bilo uništeno od strane vandala", koji su - eto, prigodno - ujedno "pijani i nadrogirani".
Veljača 2014. u Sarajevu kao veljača 1933. u Berlinu. Gori arhiv, gori Reichstag. Dok je ovaj drugi bio podmenut, ovaj prvi je izgleda posve izmišljen. Naime, sarajevski umjetnik Damir Imamović jučer je objavio kako je "99,9 posto građe Arhiva BiH spašeno". " Samo su kancelarije izgorjele sa nešto građe", rekao je Imamović nakon razgovora s ljudima koji su gasili vatru.
To je bila prva razina napada - da se prosvjednike prikaže manijakalnim pljačkašima i razbojnicima. Ta razina imala je za cilj oslabiti pobunu iznutra, unutar samih gradova, da se ljude zadrži unutar 4 zida i da slučajno ne pomišljaju na izlazak na ulice. Ona druga razina možda je još i perfidnija i njen je cilj bio "lokalizirati" pobunu kako se ista ne bi proširila i dalje, pa i na zemlje regije.
"Ovo je unutar-bošnjački politički sukob", tvrde danas neki, znajući da ne govore istinu, ali za to su plaćeni jako dobro. Nacionalna pripadnost nema nikakve veze s razlozima eksplozije ove pobune, apsolutno nikakve.
"Ne nasjedajte na ove provokacije", poručuje se Srbima i Hrvatima u BiH. "Iza toga stoje ovi, stoje oni" - i tako u nedogled. Kod ljudi se stvara osjećaj paranoje, straha, spominju im se "novi ratovi", zavjere... Nažalost neki stanovnici ovih traumatiziranih područja su očito još uvijek sposobni progutati ovakve laži i obmane. Koliki broj? Teško je reći, ali brojka je zasigurno manja od one koju nam daju isti mediji koji šire ovu propagandu.
Strah vladajuće klase u regiji je po prvi put nakon jako dugo vremena golem, kako strah tako i paranoja. Hoće li ih, još jednom, nacionalistička karta uspjeti spasiti? To je ključno pitanje o kojem danas razmišljaju. Hoće li narodi progutati jednu te istu laž koja im je uništila prošlost, sadašnjost i budućnost - ili će možda shvatiti kako su svi u jednoj te istoj kaljuži, s jednim te istim tlačiteljima? U situaciji gdje nacionalnost, vjera i druge karakteristike ne igraju apsolutno nikakvu ulogu?
Uz pumpanje ovih strahova, zavjera i paranoja u fokus se guraju teme poput "tko stoji iza ovoga?", "tko dirigira?", "cui bono?". Odgovor je jednostavan - iza "ovoga" će stajati svi, samo ne narod, ako im se dopusti dominacija nad informacijom. Svaka politička struja nastojati će maksimalno kapitalizirati na ovoj pobunu ako ona poklekne. Moćni medijski moguli vide u ovome svoju priliku, regionalni uzurpatori vide šansu za širenjem svojih interesa, međunarodna zajednica vidi mogućnost ubrzavanja svojih ciljeva na leđima pobunjenog naroda.
Gdje god bude postojao čak i najmanji prostor infiltracije, infiltracija će se tamo i dogoditi. Tragovi direktne demokracije nastojati će se razbiti i gurnuti natrag u buržujsku demokraciju od koje profitira samo vladajuća klasa. Pobunu će se nastojati preusmjeriti u tom pravcu, u bilo kojem pravcu zapravo, samo da je se skrene s jedinog progresivnog puta oslobođenja.
No, sve te obmane koje talasaju na površini medijske propagande ne moraju značiti da se ispod površine već nisu počeli događati važni procesi. Štoviše, oni su definitivno počeli. Jučer su se iz Tuzle začuli autentični revolucionarni zahtjevi - "Sva vlast plenumima!".
Ove akcije neće dobiti nikakvu pažnju mainstream medija, jer se ovih akcija boje više od ičega. I oni mediji koji su tobože na strani prosvjednike u fokus guraju pro-sistemska rješenja u stilu "želimo novu vlast, želimo efikasniji kapitalizam". To je još i najveća kontrarevolucija, podjednako radzorna kao i ona koja želi prosvjednike prikazati drogiranim huljama.
Radnički i građanski plenum jučer je u Tuzli održan i to je prvi važan korak prema revoluciji radničke klase. Donijeti su i zaključci koje ovdje prenosimo u originalnom tekstu:
"Mirni protesti u Tuzli se nastavljaju. Dajemo podršku svim protestima u gradovima u Bosni i Hercegovini.
Skupština Tuzlanskog kantona, u skladu sa svojim ustavnim nadležnostima, ima sve neophodne pravne mehanizme kojima je dužna osigurati funkcionisanje vlasti u interesu građana. Neistinite su informacije kojima se pokušava manipulirati javnost kako je ostavkom Vlade Tuzlanskog kantona nastupio nepremostivi pravni vakuum.
ZAHTIJEVAMO:
1. da nadležni organi vlasti Tuzlanskog kantona, u skladu sa Ustavom i zakonom, obezbijede sigurnost svih učesnika protesta;
2. da Skupština Tuzlanskog kantona, u skladu sa ustavnim nadležnostima, odmah osigura funkcionisanje vlasti na području Tuzlanskog kantona, bez uključivanja Vlade u ostavci;
3. da Skupština Tuzlanskog kantona, u saradnji sa Plenumom, najkasnije do 01.03.2014., izvrši izbor i imenovanje ekspertne vlade, sačinjene od stručnih, nestranačkih i nekompromitovanih članova.
Ovaj Proglas donose Plenum građana/ki Tuzlanskog kantona, za dobro svih nas."
Tuzla je počela važan proces, koji se već danas nastavlja i u drugim gradovima - naime, najavljen je "Plenum građana i građanki Sarajeva", a stižu informacije kako će se i u drugim gradovima održati plenumi.
Zašto su plenumi u ovom trenutku toliko važni i zašto su oni revolucionarni glas pobune u BiH? Zato jer su autentična alternativa anti-narodnoj vlasti, oni su alfa i omega direktne demokracije. Na tim sastancima radnici mogu slobodno iznijeti svoju agendu i dati joj jedini pravi legitimitet. U suštini, plenumi su nešto čega će se vladajuća klasa bojati još i više od eskalacije na ulicama, jer plenumi preuzimaju legitimitet iz njihovih ruku i daju ga u ruke narodu.
Što je zapravo plenum, poprilično je dobro opisano na stranicama frontslobode.ba:
"Plenum predstavlja skupštinu članova grupe ili više grupa, to je javni prostor za raspravu, bez zabrana i hijerarhije sudionika, na kojem se donose odluke. Otvoren je za sve, svako može sudjelovati i svako ima pravo glasa. U njemu samo ne sjede predstavnici vlasti i organizacija, izuzev toga to je prostor bez zabrana i pripada svima.
Tko god se osjeća pozvanim ili osjeća potrebu da sudjeluje, to može učiniti bez ikakvih prepreka. Odluke na plenumu donose svi sudionici po principu većinske odluke, za ili protiv.
Plenum nema vođa, na sjednicama se biraju moderatori koji će upravljati diskusiju i određivati koliko vremena davati govornicima te podsjećati na redoslijed točaka dnevnog reda koje su utvrđene na početku. Na kraju svake sjednice bivaju izabrani moderatori za narednu sjednicu.
U plenumu ne postoje funkcije poput portparola, zastupnika i delegacija. Uz pristanak učesnika plenuma ili na prijedlog plenuma u javnosti istupaju osobe koje daju izjave ili intervjue".
Jedan od glavnih načina na koji se pokušalo diskreditirati prosvjednike ovih dana su bile izjave poput "što oni žele? tko ih predstavlja?" - tu plenumi dolaze do izražaja. Prošlotjedna eskalacija širom je otvorila vrata organiziranom progresivnom putu naprijed, ako građani nastave tim putem i složno preuzmu moć odlučivanja u svoje ruke, nikakva količina propagande na tom putu ih neće moći zaustaviti.
