According to traditional belief the soul and body during a human's lifetime create a whole. If the soul leaves the body forever - death occurs. The body will decompose over time and disappear, it is believed that the soul is eternal and immortal. The soul cannot disappear, but over time it changes its habitat and goes to an unknown world which is called Ahiret or another world.
The soul doesn't leave the body on its own, Azrail intervenes, who in Bosnian mythology described as a skinny man with long arms and wings. Instead of nails he has claws, like a bird, which he uses to rip the soul or take it out of the body.
General belief is that the soul leaves the body slowly, since it is wrapped around every joint 99 times, it exits through the nose and mouth. Only with a man who has been hanged the soul does not exit in this manner, instead it exits through the rectum and this is why it gets dirty which makes it difficult for it to go to the next world.
The soul leaves the body from the legs towards the head. This belief has a rational interpretation since the feet and hands go blue to the deceased. On its way from the body the soul can be disturbed and confused if there is a noise and weeping inside the house that's why a general rule is that there should be peace and quiet around the deceased. Otherwise the dying shall die painfully and for a long time. It is believed that sinful people die with difficulty and suffer mightily before death. To ease the final moments the person is descended from the bed onto the ground, on a strewn carpet, while his shoes and socks should be taken off so he doesn't die with his socks on, in that case he would lose his religion. Rings are mandatorily taken off from a female in order to ease the passing of the soul.
When Azrail rips the soul from the human he carries it to the seventh heavenly floor and gives it to Allah, where it stays until judgement day. According to another belief, angel Azrail takes the soul from the body and there his job end. Separated from the soul, the soul stays there, close, for a certain period. It can follow what is going on with its body, but without any emotions since exiting the body it became free of any feelings, in the house, on the way to the cemetery and in the grave itself.
Showing posts with label Azrail. Show all posts
Showing posts with label Azrail. Show all posts
Aug 13, 2015
Jun 28, 2015
Azrail
Prema tradicionalnom vjerovanju duša i tijelo u toku ljudskog života čine cjelinu. Ako duša zauvijek napusti tijelo – nastaje smrt. Tijelo će se sa vremenom raspasti i nestati, a za dušu se vjeruje da je vječna i besmrtna. Duša ne može nestati, ali tokom vremena mjenja svoje stanište i odlazi u neki nepoznati svijet koji se naziva Ahiret ili drugi svijet.
Duša ne napušta sama tijelo već uvijek intervencijom meleka Azraila koji se u bosanskoj mitologiji zamišlja kao mršav muškarac, sa dugačkim rukama i krilima. Umjesto noktiju ima kandže, kao ptica, kojima čupa ili vadi dušu.
Opće je vjerovanje da duša postepeno izlazi iz tijela, jer je omotana oko svakog zgloba 99 puta, na nos i usta. Samo kod obješenog čovjeka duša ne može da iziđe na ovaj način, već kroz rektum pa se zbog toga uprlja ili onečisti te tako mejitu oteža odlazak na drugi svijet.
Duša napušta tijelo od nogu prema glavi. To vjerovanje ima i racionalno tumačenje jer umirućem najprije pomodre tabani i šake. Na svom putu iz tijela dušu može da uznemiri i zbuni ako je u kući galama i plač pa zato je oduvijek glavno pravilo da oko umirućeg vlada tišina i mir. U protivnom umirući će dugo i bolno umirati. Vjeruje se da isto tako griješni ljudi teško umiru i pred smrt se mnogo muče. Kako bi se ti posljednji trenuci olakšali čovjek se sa kreveta spusti na pod ili na zemlju, na prostrti ćilim, a pri tom neka zdrava osoba treba da ga izuje, da ne bi umro u čarapama, jer bi, u tom slučaju, izgubio vjeru. Ženi se obavezno skine prstenje sa ruku kako bi se olakšao duši izlazak.
Azrail kada iščupa dušu iz insana nosi je na sedmi kat nebeski i predaje je Allahu, gdje ona ostaje do kijametskog dana. Po drugom vjerovanju, melek Azrail vadi dušu iz tijela i time je njegova uloga završena. Odvojena od tijela, duša ostaje tu, u blizini, izvjesno vrijeme. Ona može da prati dešavanja sa njenim tijelom, ali bez ikakvih emocija pošto je izlaskom iz tijela postala oslobođena bilo kakvog osjećaja, u kući, na putu do mezarja a i u samom mezaru.
Opće je vjerovanje da duša postepeno izlazi iz tijela, jer je omotana oko svakog zgloba 99 puta, na nos i usta. Samo kod obješenog čovjeka duša ne može da iziđe na ovaj način, već kroz rektum pa se zbog toga uprlja ili onečisti te tako mejitu oteža odlazak na drugi svijet.
Duša napušta tijelo od nogu prema glavi. To vjerovanje ima i racionalno tumačenje jer umirućem najprije pomodre tabani i šake. Na svom putu iz tijela dušu može da uznemiri i zbuni ako je u kući galama i plač pa zato je oduvijek glavno pravilo da oko umirućeg vlada tišina i mir. U protivnom umirući će dugo i bolno umirati. Vjeruje se da isto tako griješni ljudi teško umiru i pred smrt se mnogo muče. Kako bi se ti posljednji trenuci olakšali čovjek se sa kreveta spusti na pod ili na zemlju, na prostrti ćilim, a pri tom neka zdrava osoba treba da ga izuje, da ne bi umro u čarapama, jer bi, u tom slučaju, izgubio vjeru. Ženi se obavezno skine prstenje sa ruku kako bi se olakšao duši izlazak.
Azrail kada iščupa dušu iz insana nosi je na sedmi kat nebeski i predaje je Allahu, gdje ona ostaje do kijametskog dana. Po drugom vjerovanju, melek Azrail vadi dušu iz tijela i time je njegova uloga završena. Odvojena od tijela, duša ostaje tu, u blizini, izvjesno vrijeme. Ona može da prati dešavanja sa njenim tijelom, ali bez ikakvih emocija pošto je izlaskom iz tijela postala oslobođena bilo kakvog osjećaja, u kući, na putu do mezarja a i u samom mezaru.
Most za duše
Ovakvo shvatanje potvrđuje vjerovanje da kad se mejit sahrani njemu u kabur dolaze meleci sudije Azrail i Džibrail. Oni ispituju mrtvaca o dobrim djelima i grijehovima, pa ukoliko je griješan udaraju ga i utuku u zemlju. Narod kazuje kako ga oni mogu utući i utjerati u zemlju do 77 metara dubine. U nekim dijelovima Bosne i Hercegovine vjeruju da je za mejita najgori mogući scenario da bude zakopan u zemlju uoči utorka i subote, jer tada će ga obavezno posjetiti strašni džini zvani suhaladžije, koji mejita tuku i udaraju u mezaru sve dok mu ne smrve sve kosti.
Put sa ovog zemaljskog svijeta vodi do dženeta preko mosta zvanog sirat ćuprija, koja je, prema vjerovanju, “tanja od dlake, oštrija od mača, duga hiljadu kilometara”. Ispod ćuprije je strahovita provalija – džehenem. Tamo gori tako velika i moćna džehenemska vatra da se za nju u bosanskom narodu tvrdi da je toliko vrela i jaka da se nikako ne može usporediti sa našom zemaljskom “jer naša je isprana sa 99 voda”. Navodno, kada bi iz “pakosti” iskočila samo jedna varnica džehenemske vatre cio dunjajluk bi izgorio. Ta vatra zagrijava kotao u kome je neka crna smjesa “kao katran”, koja ključa, a kada u nju griješnici padnu prevrću se kao zrna graha u ključalom loncu.
Duša mejita sporo i dugo prelazi preko mosta (hiljadu kilometara). Taj put čovjek je mogao i da ubrza te svojoj duši olakša ukoliko bi, za života, za kurban zaklao najboljeg, zdravog ovna. Duša ovna – kurbana, vjerovalo se, prenijeće ga preko ćuprije “kao na konju”.
Ovisno od regiona Bosne i Hercegovine, i Sandžaka, narod ima svoja vjerovanja o kretanju duše. Jedan dio vjerovanja govori kako duša mejita nakon sedam dana napušta zemlju, mezarluke, kuću i preko sirat ćuprije natovarena sevapima i haramima nastoji da dođe do blaženog i vječnog života. Vjeruje se da čovjek, prilikom prelaska sirat ćuprije, sevape nosi u desnoj ruci ili na desnom ramenu, a harame na lijevom ramenu ili u lijevoj ruci, koju skriva iza leđa, pa zbog toga ide malo bočno kako bi sudija (Allah) grijehove teže uočio. Isto tako, vjeruje se, da tom prilikom glava mora biti uzdignuta, oči uperene u nebo. Tako da duša ne može ni da vidi kuda staje kad prelazi ćupriju.
Od mnoštvo drugih vjerovanja posebno je interesantno da ako je mejit za života imao seksualne odnose sa tuđom ženom, njena menstrualna krv kapat će mu u usta i on će pasti u džehenem. Istu kaznu doživjet će i onaj ko je pokudio neku djevojku, prekinuo svadbu ili nekoga ubio.
Put sa ovog zemaljskog svijeta vodi do dženeta preko mosta zvanog sirat ćuprija, koja je, prema vjerovanju, “tanja od dlake, oštrija od mača, duga hiljadu kilometara”. Ispod ćuprije je strahovita provalija – džehenem. Tamo gori tako velika i moćna džehenemska vatra da se za nju u bosanskom narodu tvrdi da je toliko vrela i jaka da se nikako ne može usporediti sa našom zemaljskom “jer naša je isprana sa 99 voda”. Navodno, kada bi iz “pakosti” iskočila samo jedna varnica džehenemske vatre cio dunjajluk bi izgorio. Ta vatra zagrijava kotao u kome je neka crna smjesa “kao katran”, koja ključa, a kada u nju griješnici padnu prevrću se kao zrna graha u ključalom loncu.
Duša mejita sporo i dugo prelazi preko mosta (hiljadu kilometara). Taj put čovjek je mogao i da ubrza te svojoj duši olakša ukoliko bi, za života, za kurban zaklao najboljeg, zdravog ovna. Duša ovna – kurbana, vjerovalo se, prenijeće ga preko ćuprije “kao na konju”.
Ovisno od regiona Bosne i Hercegovine, i Sandžaka, narod ima svoja vjerovanja o kretanju duše. Jedan dio vjerovanja govori kako duša mejita nakon sedam dana napušta zemlju, mezarluke, kuću i preko sirat ćuprije natovarena sevapima i haramima nastoji da dođe do blaženog i vječnog života. Vjeruje se da čovjek, prilikom prelaska sirat ćuprije, sevape nosi u desnoj ruci ili na desnom ramenu, a harame na lijevom ramenu ili u lijevoj ruci, koju skriva iza leđa, pa zbog toga ide malo bočno kako bi sudija (Allah) grijehove teže uočio. Isto tako, vjeruje se, da tom prilikom glava mora biti uzdignuta, oči uperene u nebo. Tako da duša ne može ni da vidi kuda staje kad prelazi ćupriju.
Od mnoštvo drugih vjerovanja posebno je interesantno da ako je mejit za života imao seksualne odnose sa tuđom ženom, njena menstrualna krv kapat će mu u usta i on će pasti u džehenem. Istu kaznu doživjet će i onaj ko je pokudio neku djevojku, prekinuo svadbu ili nekoga ubio.
Subscribe to:
Posts (Atom)