Srebrenica 2015 - put bola i ponosa

Dvadeset godina tuge... Čije to srce može podnijeti? Koliko moraš biti hrabar, koliko moraš biti jak da samo dišeš u svom tom bolu. Kada upitate neku majku iz Srebrenice "Kako si?", skoro svaka kaže:" Još uvijek dišem!" O Srebrenici će se govoriti i pisati decenijama. To je užas koji se ne može nikada ispričati do kraja. I kada jednog dana polože zadnji žrtvu genocida u mezar, ništa se neće promjeniti. Jer, previše boli! I neće biti mira ni spokoja dok se ne desi pravda, onoliko koliko je to moguće.

Svake godine oni koji su preživjeli agresiju, etničko čišćenje i genocid doživljavaju još jednu agresiju, još jedan genocid, ovaj put njihovog ponosa i duše, jer isti oni koji su ubijali i sprovodili zločine po Bosni i Srebrenici pokušavaju osporiti svoja zvjerstva. Dok su klali, ubijali, silovali po BiH bili su to veliki Srbi, nebeski narod, četnici od rođenja, uz parolu "i Bog je Srbin!", ponosili su se svakim novim zločinom koji su činili danima, sedmicama, mjesecima, godinama po Bosni. Da, dobro ste pročitali - dičili su se opisima koji je od njih ubio više bosanske djece, nevine mladeži, koji je od njih silovao djevojčicu, djevojku, nečiju kčerku, sestru, majku... Danas ti neljudi, te zvijeri, izopačeni umovi odjednom prestali su biti veliki Srbi i veliki ratnici te postali ono što su uvijek bili - kukavice, ljudski otpad i lažovi.

Pravi ratnici diče se svojim djelima, pa makar ona bila i zlodjela, i ne kriju se iza laži i nemaju iznenadnu amneziju. Danas nas isti ti krvnici źele uvjeriti kako su oni žrtve, a da su se Bošnjaci u Srebrenici sami međusobno poubijali. Za njih ne postoji genocid jer valjda po srpskom shvatanju da su uspijeli pobiti sve Bošnjake onda bi se to mogao zvati genocidom. Toliko zla u jednom narodu nije viđeno čak ni kod nacista koji su, nakon genocida nad Židovima, uvidjeli i priznali zlo koje su uradili. Ali ovi balkanski nacisti ni nakon dvadeset godina ne mogu pogledati istini u oči. A zašto? Zato što ako priznaju sami sebi šta su bili u stanju učiniti nevinom narodu morat će priznati sebi da su neljudi, zvijeri u ljudskom obličju. No, koliko se god trudili ne mogu pobjeći od toga, jer krv Srebrenice i krv Bosne tamna je sjena nad njima.

Iza svake Fatihe za mrtve u Srebrenici, iza svake suze za ubijanim po BiH treba dodati: "Srbi, prokleti bili, prokleti bili dok postojite! Nema oprosta za vas! Dabogda se raspadali, dabogda vam Srebrenica bila u kući, dabogda vas vaše zlo ubilo!"

Ni Bog nema milosti prema onima koji ubijaju nevine, bespomoćne, zato ih kunite i proklinjite svaki dan. Bog čuje i Bog će ispuniti našu molbu.