Danas je 20 godina od genocida u Srebrenici. Zamislite koliko je u jednoj godini dana i noći, i onda pomislite koliko dana i noći majke Srebrenice plaču, pate, umiru.
Zamislite osjećaj kad više ne možeš ni plakati a bol nije prošao, tu je u grudima, ta bolna praznina koja ti ne dopušta ni da pravilno dišeš.
Takva vam je bol svih bošnjački majki, supruga, braće, djece kojima je četnička pogan oduzela najmilije. Došli su iz Srbije, Crne Gore, Hrvatske, ko zna više odakle, da ubijaju i muče narod po Bosni. Niko ih nije zvao, sami su došli povedeni izjavom Radovana Karadžića, tog povampirenog luđaka, "kako će muslimani nestati u Bosni". Izrekao je to početkom te 1992.godine u Skupštini BiH znajući već unaprijed kako je plan agresije i etničkog čišćenja bio davno pripremljen u Beogradu. Prvo su napali Hrvatsku kako bi zauzeli svu teritoriju oko Bosne i Hercegovine, uz njenu granicu, i stvorili uslove za veliko etničko čišćenje. Sjetimo se, u početku su govorili Srpska republika Bosna i Hercegovina. Kako se to može nazivati srpskom republikom kad taj narod nije nikad bio većina u njoj, osim ako se ne misli etničkim čišćenjem i genocidom upravo to napraviti?
I onda je počelo. Spisak je dug: Zvornik, Bratunac, Bijeljina, Višegrad, Foča, Sarajevo, Brčko, Bihać, Prijedor.... Spisak je dug i prepun ubijanja, mučenja, silovanja, osakaćivanja, pljačkanja. Sve su to oni radili, bez imalo ljudskosti i obzira. Sa puno mržnje, uvjereni da imaju pravo na to. A onda, između svih tih užasa i nezamislive patnje, desila se Srebrenica. Tu nije ubijeno samo preko 8.000 Bošnjaka. Ne, tu je ubijena svaka nada za mir, oprost, nadu. Tu je ubijena cijela Europa jer nakon tog genocida povijest Europe se izmjenila. Tu je ponovo oživio nacizam, ovaj put onih balkanski nacista, koji su sami sebe prozvali nebeskim narodom, baš kao i nacisti, i koji su zbog svojih halucinacija ubijali druge. Sjetimo se izjave " za jednog ubijenog Srbina ubiti sto Bošnjaka!" Zar to nije bila i Hitlerova naredba?! Da, to su nacisti, to je ona svastika, onaj kukasti križ, koji se samo malo promjenio u četiri slova S, ali neodoljivo podsjeća na svastiku. Sve je to isto. Srbi, to su balkanski nacisti, Beograd je Berlin, leglo zla i nacizma. Previše je sličnosti da bi se moglo ignorirati.
Sjetimo se, bar danas, balkanski nacizam nije mrtav! On još uvijek postoji u onim retardiranim pokretima sa tri prsta koja zapravo predstavljaju svinjsku šapu, jer oni su djeca svinje, koja čak i ispuštaju životinjske zvukove kroz ono breeeee. Da, svaki put kad čujete to kozje breketanje znajte da su upravo ti ubijali po Bosni. I da su ti naši vječni neprijatelji. Nikad oprostiti a kad tad vratiti! Vječna slava domovini Bosni i vječni mir majci Srebrenici!
